Vrijeme je prehlada i upala mokraćnih puteva, bubrega, bešike itd. Sezona je uroloških čajeva pa su se i razni porodični sveznadari i liječnici u kući raspisali kako da se riješite problema s urološkim traktom.
Ljekovite biljke savjetuju čak i liječnici koji se slabije razumiju u ljekovito bilje nego u novac pa reklamiraju onaj proizvod čiji predstavnici „daju više“ bez obzira na učinkovitost. Ne treba ni spominjati RTV reklame kojima više ni naivci ne vjeruju.
Urolozi ne bi ni preporučivali čajeve da službena medicina i farmaceutsaka industrija imaju odgovarajuću tabletu za te stvari. Medicina očito s liječenjem bubrega nije daleko dogurala pa se zato i obraća dobroj staroj prirodi koja ima dovoljno ljekovitog bilja za te svrhe.
Malo koja od tih biljaka doživjela je slavu medvjeđeg grožđa koje se slavi kao Uvin čaj po latinskom nazivu ove biljke Arctostaphylos uva ursi (L.) Spreng. Nema tog proizvođača koji bi svoj čaj nazvao Arktostafilosov čaj, ali ima zato proizvođača koji nemilice troše ovu biljku u svojim čajevima i to do te mjere da je niz bubrežnih bolesnika postalo gadljivo.
Ustvari, nije biljka kriva. Raste po planinskim visovima zajedno s medvjedima i prijeti joj kao i medvjedima iskorjenjivanje jer se neracionalno sakuplja čupanjem umjesto rezanjem grančica s listovima. Jer list je ljekoviti organ biljke, a okolno smeće koje dobijete s listom je dobar znak da i planinari koji planinare iznad 1000 metara da je beru nisu uvijek ekološki nastrojeni elementi. List je naime sitan, a ni grančice koje bi trebalo uredno rezati nisu velike pa kvalitetno branje ide sporo. Međed je puno pažljiviji sakupljač, a možda će i biljke nestati dok naučimo od međeda.
List medvjeđeg ili međeđeg grožđa je zaista ljekovit kao sredstvo za pojačano izlučivanje mokraće, a time i izlučivanje uzročnika prehlada i upala pored toga što ima antimikrobno djelovanje pa se mikroorganizmi radije izlučuju nego da ostanu u društvu ljekovitih sastojaka biljke.
Ipak kod ove biljke ima jedna „kvaka“. Nije je zdravo koristiti u neograničenim količinama, a pogotovo ne samu. Uglavnom se koristi u čajnim mješavinama u kojima njeno učešće ne treba biti veće od 10%. Rijetko koji proizvođač urološkog ili uvinog čaja vodi o tome računa, vjerovatno iz neznanja. Zato i jedan specijalista reče da samo rijetki znaju koliko je oštećenja bubrega prouzrokovano neodgovarajućim urološkim čajevima.
Loši urološki čajevi su samo manjina u odnosu na popularne uništivače bubrega u obliku raznih gaziranih pića i coca i cola, a u sezoni grijanja nizak standard zbog kojeg se štedi na struji, plinu ili ćumuru i drvima.
Dakle, smanjite konzumiranje popularnih pića i toplo se obucite ma kako nesexi izgledali, pa kad ipak zaradite prehlade i upale urološkog trakta pripazite na izbor urološkog čaja ili ga spravljajte sami s preslicom i uvom u predloženom procentu. Obje ove biljke su koliko ljekovite toliko i neukusne. Dodajte i neku aromatsku travu, a moj prijedlog je smrekova boba ili kleka koja je još jedna, ali ukusna, biljka za pospješenje uroloških problema.
....i izbjegavajte antibiotike. Vlasnici hroničnih uroloških oboljenja su uglavnom korisnici ogromnih i redovnih količina antibiotika. Da su prije antibiotika pokušali s ljekovitim biljem ne bi im glavna životna okupacija bila razmišljanje da li im je WC u blizini.
Post je objavljen 08.11.2007. u 10:33 sati.