Završeno, svršeno...želim jedan savršeno dobar dan, jedan lijepi, novi četvrtak u mom životu.
Jučer sam puno mozgala, još više dramatizirala, bila zločesta i provocirala (ali samo jednu osobu...ma lažem dvije), nudila cijeli svijet i sebe, podizala i spuštala valove svoje duše, bojala se, željela, imala, izgubila...
Igrala se nemoćne djevojčice, zavodila uživo, smsom , pozivom i evo me sjedim u mom stančiću, sama naravno (ovo mami samo takav smijeh na moje lice). Volim tu igru iako nisam sigurna da bi je dovela do kraja. Ako ništa drugo, napokon ne žalim što ne znam potencijali ishod od strane mene (opet me hvata smijeh). Bože jesam li danas što pametnog uopće napravila?
Totalno neraspoložena za rad, raspoložena za pisanje (ali ne znanstvenih radova nego uradaka iz duše), pomalo svadljiva, nezadovoljena (opet ovaj ludi osjećaj) i svaštanešto još.
Raspoložena za dijeljenje, za dodir, poljubac i ljubav.
Ma kako ponekad iščekivanje zaista može biti zabavno.
Želim da danas igra bude još zagonetnija i još malo napetija, želim ravnopravnog partnera u njoj, bez straha od posljedica, bez što ako.
Život je kratak i prečesto dobro čuvane utvrde propadnu jer su puste i same.
Kad dozvoliš dječjim nogama da gaze one stvore novi svijet.
Dobar dan želim jednoj novoj igri....jer dok se igram ja živim.
Samo tada....
Post je objavljen 08.11.2007. u 00:22 sati.