Marketing
Spasi meeeeee...
Lijepa, ugodna, kasno proljetna večer. Proljeće... Ah, obožavam proljeće! Sjedila sam ispod trešnje. Njezine roze latice su nježno padale po mojoj kosi. Uživala sam. Voljela sam taj trenutak. Trenutak sreće, zadovoljstva i ljubavi.
No to nije bila bilo kakva večer. Bila je to subota, točno se sjećam. Subota kakvu sam nekoć voljela. Više ju ne volim. Bio je to 8. lipanj. Jedini koji se razlikovao od drugih.
Svi ostali su bili tako karakteristični. Torta, svijeće, pokloni, ruže,... Bezveze. Taj 8. lipanj htjela sam provesti sama. Samo tako sam bila sretna, samo tako sam bila zadovljna. Obožavala sam se prepustit svojim mislima i neograničenim maštarijama.
No ipak je nešto pošlo po zlu. Kada sam tamo sjedila odjednom mi se iza leđa došuljao ON. Hm... Kako odoliti napasti!?!
Poče me ljubit. Ljubio me je sve strasnije po vratu, gdje sam to najviše voljela... Nježno i polako... Uzdahnuh potiho. Obožavao je to.
Ljubi me svakako - meko, snažno, strastveno. Razbija tišinu onim svojim "mmmmmm" kojim je pokazivao koliko mu godila je ova situacija. Pobudi sve moje nagone.
Poče mrsiti moju kosu. Mislim da bi sve dao kada bi to opet mogao ponovit. Poče prelazit rukom po mom tijelu i ne htijući išta propustiti niti zapostaviti koji dio tijela. Znala sam da je spreman dati mi cijeloga sebe, i više ako bih zatražila…
Lagana ljetna haljinica koja je do maloprije slobodno vijorila na ljetnom povjetarcu već je mokra od vrućine naših tijela. Sva je pritisnuta i izgužvana. Pomislila sam da će ju u navali strasti rastrgnuti no on ipak on ju samo lagano skinuše.
Poče ljubit i nježno grickati moje grudi. Krene prema dolje... Poče ljubit moj zaobljeni trbuščić ne znajući da sam jako škakljiva. Topal osmijeh preplavi moje lice. ON shvati.
Nakon par trenutaka bili smo jedno. Jedno tijelo, ali ne i jedna duša.
Nakon svega ustade. Reče: "Kurvo! Sigurno bi se tako svima podala..."
"Ne ostavljaj me samu!!! Spasi meeeeee...", to bijaše zadnje što sam izustila toga dana. Bio mi je sve. Sve one godine žudila sam samo za njegovim dodirom, osmijehom,... Ostadoh plakati ispod trešnje. Trešnje koja više nikada nije procvala, trešnje koja više nikada nije procvala. To bijaše taj 8. lipanj.
Post je objavljen 07.11.2007. u 23:21 sati.