... vrletne lutnje moga sna..
... dah navirujuće uspomene umornih nadanja...
... prašnjava čežnja nenaslikanih mrlja....
... nepresušena voda boli što ocrtava obrise nas...
... sklopivši oči, umorne od sanjarenja, ...
... tvoj portret ne blijedi...
... i taj drhtaj žudnje što ote se usnama ranjenih od poljubaca tvojih...
... nepreboljenih zagrljaja kratkih što ostavljahu trag rana pod prstima...
.... odlučnost nepokorena zaludnim riječima još tinja u vatri razuam što vrši pritisak nad emocijama koje zakrivljuju jasnu sliku sadašnjeg trenutka...
... i nit što tada spojiše dvoje bez kraja i početka...
... što u ugasloj noći pronadju utjehu u mnoštvu poljubaca...
... nit što satka srce liječeći ga grčevite boli opstanka...
... stežući kamen što uskovitla se grebenom boljeg sutra...
... i svo šarenilo boja sjećanja tvori nijansu mog i tvog nepostojanja...
Post je objavljen 07.11.2007. u 22:37 sati.