...posljednih dana samo razgvaramo i razmišljamo o suboti..kad će više??..toliko mi se ide napokon zabavljat s mojoj Janom...ponašamo se ko da će se u subotu dogodit pitajbogašta,a najvjerojatnije će biti sasvim običan izlazak...ma zapravo,nikad nije običan kad smo nas dvije tu,uvijek se u kompletu i smije i plače,pije(ne previše :) ),puši,razbija(jer smo totalka smotane) i pleše...ma mora bit zanimljivo..definitivno...sutra nema opet nultog sata jer su ovi kretenusi otišli na interliber,a našoj dragoj T. se ne dolazi u skolu samo zbog jednog sata s nama..yeah,kak zakon...nisam već duugo napisala neku pametnu pjesmicu..ne da mi se,kad sve završe isto i počinju isto,i sredina im je ista...počinjem kopirat samu sebe =)...stvarno bi htjela napokon napravit nešo za sebe..ne znam što..da se malo maknem od svega,pobjegnem...tu me sve već počinje polako nervirati,kud god se okrenem,kamo god krenem tamo je uvijek on i stara lica..u zadnjih godinu dana previše me ljudi razočaralo i bojim se vjerovati ikome..ne znam..samo se bojim da će me opet ismijati i da ću opet samo ja na kreju ispasti glupa..naivna...znam tko su mi pravi prijatelji,malo ih je,ali su iskreni..a ja se i dalje trudim vjerovati svima i opraštam svima sve što su mi napravili,bez da su oni uopće ikad spomenuli ikakav oprost..mislim da su svi kao ja..pogriješe,nenamjerno,pokaju se za to i ispričaju ili su ponekad preponosni za ispriku,ali svima sve uvijek opraštaju istog trenutka kad malo razmisle o svemu...a nisu...trebala sam do sada naučiti da postoje ljudi koji namjerno povrijede ljude za malo smijeha i da sami sebe ''reklamiraju'' u društvu...kad će oni naučiti da to boli...i koliko boli...svakog dana zahvaljujem Bogu što imam Janu,koja meni oprašta sve,koja me ne osuđuje i uvijek je uz mene...ne smijem više biti ona gđica Naivna...zar je grijeh vjerovati ljudima??...
Post je objavljen 07.11.2007. u 20:51 sati.