Opet nemam inspiracije pa ću samo prepisati nešto iz starog dnevnika.
Pjesma iz 1989.
TEPIH OD BOROVIH IGLICA
NOĆAS JE BIO NAM POSTELJA
JEDNA UMORNA KRIJESNICA
DIVNA JE BILA SVIJETILJKA
ŽELJELA SAM DA VRIJEME STANE
JER TAKO SI DIVNE RIJEČI ŠAPTAO
AL NOVI DAN BRZO SVANE
ODNESE SVE ŠTO MRAK JE SKRIVAO
E KAD BI BILO JOŠ OVAKVIH NOĆI
BAR KAD BI LJETO TRAJALO VIŠE
SVI ĆE ZANOSI S VREMENOM PROĆI
POČET ĆE PRVE JESENJE KIŠE
ZNAM PTICA SI LUTALICA
BEZ SVOG JATA I BEZ GNIJEZDA
TRAŽIŠ NOVE AVANTURE
I PRATI TE SRETNA ZVIJEZDA...
Post je objavljen 07.11.2007. u 20:20 sati.