Autor je (naivno?) vjerovao da će s jednom Danielom čvrsto držati uzde u ruci (tipkovnici je volio tepati: ti si moja znakovnica, ti si moja životovnica!) i voditi je - uz neke male skokove u stranu - ipak putem koji vodi do cilja.
Ukoliko... da, ukoliko se, a sve je moguće – ne zaljubi!
Kako će onda? Znao je da se nikad i nije drukčije nego bezglavo zaljubljivao? Ali u ovom stanju sada to bi mu najmanje trebalo. Ne može dopustiti da likovi koji su upravo stali na noge i krenuli u osjećajna prostranstvu zapadnu u skupinu jadnih, zgaženih, katastrofom uništenih osoba.
Prije nekoliko trenutaka silna energija koja je kroz njegov dlan prostrujala izvirala je iz tople Danieline noge. – Nije moguće da je već počelo? – bljesne mu kroz um koji se već topio u visokoj peći njemu dotad nepoznate talionice svjetova. U Autoru upravo je nastajao potpuno novi element, Danielij 113.
Iako Autor nije mogao skinuti ruku s Danieline noge uspio je skinuti misli s pokušaja da objasni koja je to magnetično-magična sila u tim udovima. Snagom svog čeličnog i izuzetno sofisticiranog umnog stroja uspio je proučavanje novog elementa Danielija odgoditi za neku manje opterećenu satnicu. Mozak je usmjerio na potragu za rješenjem koje će mu itekako trebati kad nastane tarapana čim Ilirka odvali vrata.
U zadnji tren sijevnula mu spasonosna misao.
- Malo pažnje, prijatelju! – i nježno i oštro će Tomeku. – Sjećaš li se što nam je Tajtus pričao o onoj prelijepoj Magdi, znaš onoj koja s njim radi u Feromorfu? Zbog koje, malo je falilo, da se ne ubije?
Tomek iz svog sedmog nebeskog kruga pogledao ga je kao mjesečar.
- Kako ne bih znao. Mene braća Alz i Heimmer još nisu izbrisala s popisa prisebnih... Rukovao sam se s Magdom. Tada još nisam znao da nema onu žensku stvar. No, na vrijeme sam saznao i priklonio se... hm. Magda je nekako ista Daniela... još kad bi imala tu žensku stvar moglo bi se reći da je svijet bogatiji za još jednu Danielu!
Bi li Tomek baš ove rečenice izgovorio da ga pisac nije vodio u tom smjeru – teško je ovako napamet tvrditi. U svakom slučaju prvi korak prema rješenju je učinjen. U Tomekovoj svijesti sada je ugravirana činjenica da je Daniela jako nalik Magdi a da je među njima golema razlika samo zbog činjenice da se kod Magde sve uredno pa čak i estetski savršeno razvilo osim... osim rodnice. Magda je nažalost bila jedna od rijetkih žena koja je u međunožju imala izlaz samo za mokraćnu cijev.
Nije bilo načina da itko siluje Magdu. Jednostavno je nije bilo u što silovati. Ni milom ni silom nije se moglo ući jer ulaza nije bilo.
Autor, opak kakav već jest, pokušat će Danieli privremeno dodijeliti baš ovo (ne)svojstvo.
Ilirka je izašla iz automobila, lagano zategnula suknju i krenula prema ulazu. Imala je dobre noge, vjerojatno jednako dobre kao i Daniela! Autor nije mogao izmišljati nekakvo jeftino muljanje o njenom spoticanju ili grču u listovima. Ne, tako dobre noge očito su bile i snažne i zdrave.
Ilirka je upravo otvorila ulazna vrata tvornice Tendea.
Post je objavljen 07.11.2007. u 18:33 sati.