danas se osjećam tako teško,osamljeno,kao da sam sama na cijelom svijetu...kao da su mi sve lađe potonule...ali hvala Bogu da imam kraj sebe nekog ko je uz mene ko me potakne da plovim dalje,da ne potonem,da izdžim još malo.bas kad sam mislila da mi život kreće na bolje,da sam opet nakon dugo vremena sretna,da opet shvatim što znači ta riječ,a ono suprise...u danu je nestala idila za koju sam mislila da je tu,kako je došla,još brže je otišla,napustila me.Ali,uvijek postoji ono "ali" , ja imam vjeru i nadu u Boga,da je Bog uz mene i Gospa od Suza koju redovito molim za mir i sreću....
Post je objavljen 07.11.2007. u 17:38 sati.