Marketing
EVO JOŠ JEDNOG ISJEČKA IZ ŽIVOTA FRANJEVAČKE OBITELJI!!!!
Na Dan Nezavisnosti, 8. listopada, Frama i FSR SU ODLUČILI NAPUSTITI DRŽAVU!!!! Jedan od članova FSR-a (vel.Goričanec) potrpao nas je u svoj autobus i krenuli smo prema slovenskoj granici. Naše odredište bio je KARTUZIJANSKI samostan u Pleterju. Za sve neznalice Kartuzija Pleterje je muški samostan zatvorenog tipa u kojem redovnici slijede Isusa Krista životom koji je potpuno posvećen kontemplaciji.
Put do Pleterja bio je prilično hrabar pothvat. Pitate se zašto?! Pa naš vozač je bio vel. Goričanec koji je poznat po duuugim putovanjima na kratke relacije (...joj opet kvar !?!...), ali i po najsmješnijim vicevima (npr. o fućkanju).U svakom slučaju dosadno nam nije bilo!!! Naš vozač osnivatelj je udruge JOB koja pomaže osobama s invaliditetom pa je i autobus koji nas je prevozio bio prilagođen upravo njima.
Preživjevši put i slovensku carinu stigli smo do Pleterja. O izgledu i okruženju samostana ne treba puno pisati - fotke sve govore! Vizualnoj slici samo još pridodajte miris pečene rakije koji se širio okolicom i dojam će biti potpun!! Pretstavnik samostana upoznao nas je sa sadržajima samostana, a u sklopu toga pogledali smo i prigodan film. Ipak uz sve to svi smo samo željeli upoznati ili bar vidjeti nekog kartuzijanca, ali se to nije dgodilo. Kruže među framašima i FSR-ovcima nekakve priče da su neki od nas vidjeli jednoga koji je odmah pobjegao glavom bez obzira, ali ništa nije službeno potvrđeno. Vjerojatno su ih zamjenili s ovima:
Naravno, kakav bi to bio izlet Framaša i FSR-a bez mise!?! Misu je predvodio vel. Goričanec i vjerovali ili ne bez ijednog vica. Pošto je samostan bio zatvoren za posjetitelje, a kartuzijanca nije bilo na vidiku posjetili smo muzej pored samostana. U ovom muzeju na otvorenome premještene su orginalne slovenske seoske kućice kakve bi se u Sloveniji mogle izbrojati na prste. Tamo smo uz druženje imali fotosešn, iće i piće, upoznavanje s domaćim životinjama i sl..
Napokon smo napustili Pleterje i pustili kartuzijance da u miru mole ... i baš kad smo mislili da je to sve za danas naš Bernardin se sjetio da se u Kostanjevici na Krki nalazi veliki samostan koji je trenuo muzej prepun drvenim skulpturama. Jel’ tako Ane?
A nisu ni drugi bili puno bolje. Dobro je da je naš duhovni asistent ostao živ i zdrav...
Nakon obilaska Kostanjevice svi smo se veseli i zadovoljni uz pjesmu na usnama zaputili svojim domovima.
„Da mi je biti framaš, framaš...
Da mi je biti framaš, framaš...
O što sve nebi, što sve ne bi dao
Tri se dana ne bi prao...”
Više informacija o udruzi JOB pronađite na njihovoj stranici www.inet.hr/job/.
Sve o Kartuziji nađite na www.kartuzija-pleterje.si
(A.Š. i R.Š.)
Post je objavljen 07.11.2007. u 14:57 sati.