Poletimo, najdraže moje,
Dodirnimo rukama nebo,
Nježnošću me povedi
Na put do samih zvijezda.
Pusti me da ti se, kao ruža,
Rascvjetam na obrazima.
Neka se opet jedan dio mene,
Odlomi i otplovi uzvodno,
Tamo gore, prema tebi,
U samo našim odrazima.
Mi rušimo sve zakone Prirode,
Palimo Sunce, gasimo Mjesec,
Iz dodira plamen stvaramo.
Igramo se vragolasto, tišinom,
Ukroćujemo vjetar i vodu.
Godine razdragano rasipamo
Kroz prste obje ruke.
Dugim stazama čekanja
Udahnjujemo život zajedništva.
Uranjamo jedno drugome
U onaj neistraženi dio nas.
Pratimo dugu u stopu,
Rasčlanjujući joj boje.
Pticama zlosutnicama
Oduzimamo glas.
I više nema tvoje i moje,
Nema zemaljskog brojenja vremena.
Sve je sada u vrtlogu Svemira,
Bez razdvojenosti, boli, sumnji i nemira.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena