Pregled posta

Ako ne znate sami što bi sa sobom, predlažem...

... planinarenje! Evo jednog posta za one koji nisu planinari, ali bi to mogli postati jednog dana. Za male novce možete proći puno toga po Hrvatskoj i šire. Treba vam samo par stvari od opreme. I dobra volja. Planinarenje je prejeftino u odnosu što dobijete nazad! Sve ostalo prepustite planinarskim društvima i drugim planinarima. Ostali bi šokirani kakav avanturizam možete doživjeti u vlastitoj državi! Naime, ako se ikad odlučite za planinarenje, ostat ćete bez daha što vam sve nudi vlastita država o čemu poooojma niste imali! Obećajem vam to! A tek koliko ćete novih poznanstava steći!





Zašto je planinarenje super aktivnost?

Različiti su razlozi zašto se ljudi odlučuju za odlazak u prirodu. Neki odlaze samo zbog prirode i uživanja u prirodnim bogastvima. Neki odlaze jer im je važno kretanje i zdravlje, fizička kondicija, zdraviji život. Neki odlaze jer nemaju dovoljno prijatelja i kontakata pa nastoje proširiti svoj komunikacijski krug na ovaj način. Neki vole fotografirati pejsaže, biljke, životinje. Nekima je dosadno kod kuće pa traže nove izazove. Ma, sto je razloga! Možda ste se našli u svim ovim navodima, a možda u samo jednom, kako god, planinarenje je stvarno posebna vrsta rekreacije i sporta, odnosno načina života! Bez obzira imate li malo ili ništa kondicije ili ste fizički nabrijani, možete naći adekvatan izazov u planinama!

Cure, u planinarenju ima stvarno zgodnih tipova. I obrnuto, dečki, u planinarenju stvarno ima zgodnih cura. Iznenadili bi se. Hoću reći, nemojte robovati predrasudama koje sam ja imala, a ta su da u planinarenju ima uglavnom samo penzića i eventualno njihove asocijalne djece (40+) koja nemaju svoje društvo pa ih mame i tate vode sa svojim prijateljima u planine. Iznenadili bi se koliko mladih ima u planinarenju! Doduše, ne treba zaboraviti ni činjenicu da planinarenje u nemalom broju malih društava polako odumire, jer je došlo do generacijskog jaza i stariji se nisu dovoljno potrudili da animiraju mlađe generacije. Velika greška, ali nije nepopravljiva! U jačim društvima naći ćete puno mladih!




Ako vam nedostaje fizičke atkivnosti, cijelo ste vrijeme u zatvorenom, onda vam treba malo svježeg zraka i rekreacije. Planinarenje je idealno, jer ste na svježem zraku, krećete se, rade svi mišići, nije agresivno - ovisno koje staze i izazove izaberete. Psihički vas zelenilo i priroda opuštaju. Sav stres nestaje onog trena kad kročite u prirodu. Navečer spavate kao bebe! Veselite se cijeli radni tjedan onom šte vas čeka za vikend! A onda kad se vratite s burnog vikenda u prirodi, danima živite od dojmova... i krenete se veseliti sljedećem vikendu! Oslobađanje od stresa garantirano! Radne obaveze vam puno lakše padaju kad planinarite, obećajem vam!



Kako sam ja završila u planinarenju?

Recimo, moji starci nemaju blagog pojma o planinarenju. Nisam znala nikog tko planinari tko bi me u tom smislu aktivirao. Imala sam predrasude prema planinarima. Fizičke aktivnosti te vrste me nisu zanimale, smatrala sam da je to dosadno i neizazovno. Hodanje i hodanje. "Ne da mi se hodati". Ono... daj mi auto ili bar bic, samo da ne moram pješačiti! I na kraju gle me... eh! Ja sam se uključila u planinare ne tako davno. Smatram se i dalje full početnicom iako imam 33 osvojena vrha za sada. Petinu od službeno proglašenih!




U planinare me odvela potreba za novim izazovima. Volim putovati i istraživati sve što je drukčije od moga. No, ispalo je da neke druge države znam turistički bolje nego svoju vlastitu. Tu mislim da mi je veći dio kontinentalni Hrvatske potpuno nepoznat, iako sam sebe uvijek smatrala "putnicom". Drugo, volim fotografirati. Planinarenje daje neslućene fotografske mogućnosti. Treće, iako nemam nikakvih zdravstvenih problema, na sreću, žrtva sam propagiranja zdrave prehrane i načina života. Zbog te grižnje savjesti osjećam potrebu za što zdravijim načinom života.Četvrto, sviđa mi se neobavezna komunikacija koju imaš s planinarima, fina druženja bez opterećenja, lagane teme, sve ugodne spike... Planinarenje se čini idealnim i ni blizu tako zahtjevnim u odnosu što ti vraća.

Polako se izgrađujem kao planinarka i zadovoljna sam.



Uključivanje u planinarska društva

Bilo je nekoliko društava u igri (čak četiri) i jednostavno se nisam mogla odlučiti jer su mi u svakom bili dragi ljudi (koji su očekivali da se baš kod njih učlanim hehe). Naime, ja sam u početku išla na planinarenje s više društava bez da sam se učlanila. Htjela sam vidjeti što je to, kako funkcionira, a posebno jel to ono što meni treba. Kad mi se svidjelo, odlučila sam se za jedno od društava s kojima sam planinarila, presudile su nijanse! Nakon učlanjenja nastavila sam se družiti sa svima njima, bez obzira na članstvo. Izabrala sam društvo koje nije iz mog grada.




Nisam tip osobe da sama samcata dođem u neko planinarsko društvo kad imaju sastanak (što će vam se najčešće nuditi) i širim poslanje o svojim (planinarsko-početničkim) ambicijama. To bi mi, iskreno, bilo neugodno. Ili, recimo, ako se odlučite za učlanjenje u PD Matica Zagreb, nemojte se šokirati kada tamo dođete i nađete čovjeka kamenog lica, koji vas neće ni pozdraviti niti ozdraviti, da ne govorimo reći hvala-molim. U prvi mah ostat ćete zatečeni neljubaznošću i pasivnom bahatošću. (Mislim da je i pustolofka spominjala neko slično neugodno iskustvo s njim.) Inače su vodiči iz tog društva jako ljubazni i simpatični i Matica ima najatraktivnije izlete. Zašto ovog čovjeka drže i to baš na mjestu za komunikaciju sa strankama - ne znam! Možda je maskota! Ali nemojte da vas to obeshrabri!

Inače, kako nikog od planinara nikad nisam upoznala, tražila sam druge načine "infiltriranja u planinarske redove". Zato sam prvo čitala sve moguće informacije na netu o planinarenju, između ostalog i blog.hr! Prvo sam se javila mailom jednoj blogerici. Nakon par mailova i razmjenjenih telefona, našli smo se uživo i porazgovarali. Upoznala sam njene prijatelje planinare. Uputili su me što mi treba od opreme, upoznala sam ih u jednom vrlo prijateljskom okruženju i onda sam krenula na izlete s njima... Dovoljno da imate minimum opreme (gojzerice) i da platite taj izlet. Cijene su obično vrlo simbolične.

Mislim da će svaki prosječno-dobro raspoloženi planinar učiniti sve, ali baš sve da vas zainteresira i da vam pomogne da se i sami uključite u planinarenje.





U konačnici, sasvim je svejedno gdje ćete se učlaniti. Svuda je ista cijena za odrasle - 80 kuna godišnje. Još jednom! Osamdeset kuna godišnje! Za svih 12 mjeseci! Nevjerojatno, zar ne? U kojem god da ste društvu, uvijek se možete priključiti drugim društvima. Nisam nikad bila na većem izletu da je bilo samo mladih ili samo starih. Bude kombinirano, što je baš dobro. Ako si član, primjerice, Zagreb-Matice, možeš slobodno ići na izlete s bilo kojim drugim planinarskim društvom (ako ima mjesta, naravno). E sad, hoćete povećati članstvo već velikoj Matici ili ćeš se učlaniti u neko manje društvo i njima pomoći da malo "živnu" s brojem - od volje vam. Meni Matica, čini se, ima najatraktivnije izlete i super ažurirane stranice na netu, što bi mi bio dovoljan razlog da se tamo uključim da sam u Zagrebu. Bila sam i s njima na izletima i izgledaju stvarno dobro organizirani. Nisu nešto elitistički nastrojeni, niti ima diskriminacije ovisno o tome odakle si... No, ipak sam se odlučila za jedno manje društvo, jer vidim koliko im je teško ne samo dovesti nove ljude, nego održati postojeće da ne odustanu od planinarenja. Koliko znam, možete u isto vrijeme bit član dvaju društava.




- Popis planinarskih društava i klubova gdje bi se mogli učlaniti
- primjer izleta Zagreb-Matice (imaju najažurnije i najatraktivnije izlete, detaljno opisane!)

(Nastavlja se.)

Post je objavljen 07.11.2007. u 08:39 sati.