Marketing
Security Protocol
Let's talk about relationships ...
Once upon a time there was a boy and another boy. They liked each other very much. And they lived happily ever after. Disclaimer: Until one got bored with another and decited to find someone new.
Kao što sam već spomenuo ja sam u vezi. I za sad je sve super. Sviđa mi se kako mi se nijedan dečko jako dugo nije svidio. Pažljiv je. A to mi je osobina koju u ljudskim interakcijama najviše cijenim. In a lack of a better word, rekao bih: Caring. Ne mislim na konkretne a pogotovo ne materijalne stvari, već je to nešto što mogu osjetiti; njegovu senzibilnost i kapacitet za voljeti. Možda zvučim jeftino ali smatram to ako ništa drugo, temeljem za vezu. Ne forsiram okvire i obrazce, definicije i odrednice, već jednostavno pustim stvari da idu svojim tokom. Međutim, moj problem je moja nesigurnost. Iako ju zapravo nikad ne pokazujem, putuje samnom all the way. I zapravo se toga najviše bojim. Jako me strah sad na početku, da se on jednostavno neće ohladiti od mene. Nemam neku opravdanu sumnju, ali ne mogu riješiti tog osjećaja. Zašto? Pa mislim da nemamo doživotnu toleranciju na bol. I svaki put kad te netko povrijedi, to ostavi ožiljak, i svaki drugi put zaboli malo više. A s vremenom i na hladno pušemo. Znam da zvučim kao curica sad, ali baš me uhvatio taj truli osjećaj da ću opet dobiti sjekiru u leđa. Ne bih baš rekao: 'Im not good enough for him'. Već mislim da je problem u našoj gay populaciji u koju se, budimo relani, jako teško pouzdati, na svim razinama. Sad dok je sve na početku još novo i zanimljivo, jednako tako je labilno i prevrtljivo. I ne mogu ne pomsiliti na to da mi se preksutra jednostavno neće javiti. Sigurnost dolazi nažalost s vremenom.
Don't let the fear of getting hurt stop you from tryin'?
Hmm. Ako ništa drugo, mene brenza. Rado bih da nije tako. Tko ne riskira, ne profitira. Riskiram. Upravo sad. I možda dobijem pajserom u leđa. I završit će nokautom. I dignut ću se. I riskirati opet. Cause that's the way life goes. Ali svaki put će biti teže uspraviti se. Ali jednom, koliko god to melodramatično zvučalo, se možda više neću moći ustati. I da nažalost citiram sebe: I've been hurt too many times to forget how it feels.
Znam da će se 'my animal within called insecurity' stišati, sad je samo u svom random mahu. Ali dobro je dok sam ja svjestan svoje nesigurnosti. Zna se dogoditi da počnemo preispitivati svoju vezu, pre-analizirati tuđe postupke i to puno puta bez opravdanog razloga, raditi slona od muhe, apokalipsu od pogreške, i da za sve krivimo drugu stranu. Zapravo je pravo pitanje:
Koliko možemo biti nesigurni u svoju nesigurnost?
Marquise
Post je objavljen 07.11.2007. u 00:00 sati.