U ovome postu pisati ću o psiholozima i psihologiji općenito. Prije par dana vodila se žestoka rasprava o toj temi između mene i nekoga tko ima potpuno drugačije mišljenje o tome, pa me ta rasprava malo potakla na razmišljanje, pogotovo radi toga što je meni želja jednoga dana studirati psihologiju. Opisat ću vam malo taj razgovor i obrazložit svoja razmišljanja…
Dakle, prepričavajući jedan naš školski sat s psihologom započela sam tu temu, na što je ona odmah kad sam spomenula da smo dobili novog školskog psihologa i da smo imali sat s njim, rekla da su psiholozi totalno nepotrebni i nešto u stilu da ti oni samo sole pamet i uopće ne pomažu s čim se ja definitivno ne slažem. Ne mora ti netko dati konkretan savjet da bi ti pomogao u nekoj situaciji, da prebrodiš nešto, što psiholozi većinom ne čine, nego te navode da sam dođeš do rješenja svojih problema i da sam shvatiš kako ćeš nešto postići. Mislim da je to sasvim uredu, pa što nije bolje da te netko uputi prema rješenju i potakne da si sam pomogneš nego da ti daje konkretne savjete, napravi to i to, nema to baš smisla jer nećeš cijeli život ići kod psihologa, neće uvijek biti kraj tebe netko da ti kaže što trebaš učiniti, čovjek se mora učiti sam razmišljati i rješavati vlastite probleme. Kaže još i da su oni nepotrebni jer svatko ima prijatelje kojima će se obratiti, uredu, pričati ćeš s prijateljem kada te nešto muči, pomoći će ti on koliko može, ali za neke situacije nije dovoljno, a uostalom možda i nemaju bas svi tako dobrog prijatelja s kojim mogu bas pričati o svemu, a i prijatelj, roditelj, u slučaju starijih partner ili bilo tko kome se povjeravaš ne može uvijek znati što reći i kako pomoći…Nije da ja sad mislim da bi trebali svi kada ih nešto muči obratiti se psiholozima, ni blizu, ali definitivno mislim da nisu nepotrebni i da su ljudima pomogli kada je to bilo potrebno.
Rekla mi je i da ću ako postanem psiholog izgubiti sve prijatelje, kao neću više uopće pričati o sebi, samo ću ljude tjerati da mi se povjeravaju i ništa neće biti kao prije, ne možeš imati takve predrasude na temelju jedne, eventualno dvije takve osobe koje znaš! Škola, fakultet, zanimanje, sve to oblikuje čovjeka, ali zašto bi te oblikovalo u lošem smislu i zašto bi se ti i u privatnom životu ponašao kao na poslu, prijatelji i obitelj su jedno, posao nešto sasvim drugo.
Psihologija se bavi proučavanjem osjećaja, razmišljanja i odnosa s drugima, proučava reakcije čovjeka u pojedinim situacijama i na temelju tog iskustva i tolikog rada normalno da psiholozi nisu beskorisni i da je psihologija potrebna. Psiholog će ti pomoći u svladavanju straha od nečega, u pronalasku rješenja problema, pomoći će ti se da se nosiš s nečim što si mislio da je nemoguće i slično.
Uglavnom, nikako se ne slažem da je zanimanje i znanost beskorisna i da su psiholozi loše osobe, da sve gledaju tim očima i obraćaju se svima sa stavom psihologa, oni kao i svi ostali imaju svoj privatni život i ne ponašaju se sa svima kao da su njihovi pacijenti (kao i svugdje naravno ima izuzetaka)…!
Post je objavljen 06.11.2007. u 23:41 sati.