Marketing
…ne odustajem od stvari koje volim…neću ni ovaj put…
…Glazba, ubija me, dira me u najtanju, u najmanju žicu…svaki put kad čujem onu našu pjesmu, i kad počne svirati samo onaj početak…početak koji smo tako voljeli…na koji smo se ljubili, sjećaš li se one noći… One noći, kada je kiša po nama padala…Onda, kada nam je bilo najljepše u životu… Sjećaš li se kako sam drhtala, dok si me ljubio… Nikada neću zaboraviti one riječi, koje su mi značile sve, a i sada od njih i živim…
I sada, nakon dosta vremena, skroz mi dolaziš u snove…Naprosto jedva čekam noć, jer sam tada s tobom, i sve ponovno proživljavam…
Evo, opet… po stoti put sam stavila našu pjesmu, sklopila oči i zamislila nas, zamislila one zvijezde iznad nas, šum vjetra kako ljulja grane…Zamislila sam i tvoje dodire, poljupce, i osjećala se kao da smo ponovno skupa… osjećaji su tako jaki, da ponekad stvarno mislim da si tu..
A tada, tada se trgnem… glazba staje…otvaram oči….suza klizne niz obraze…zadrhtim, i shvaćam…opet sam te sanjala, opet sam maštala…opet sam te dozivala u snu…opet…po ne znam koji put…
I, uvijek iznova…obećam si da neću više nikada, i da ću preživjeti ovu bol, opet… ali onda, eto… Shvatim da sam slabić, i da te neću zaboraviti, ne tako brzo, bojim se da će mi trebati previše vremena…
Zato sada prestajem pisati… noć se spustila… idem utonuti u snove…žuri mi se, da… jako mi se žuri… jedva čekam da te poljubim i da budemo zajedno…pa makar i u snovima…
Ivna, kumo... 
Post je objavljen 06.11.2007. u 23:08 sati.