Sloboda je dar Neba, dar Božji.
Darujući nam slobodu, možemo reći
da je Bog ograničio svoju svemoć
i uvjetovao je ljudskom slobodom.
Tko dakle, u slobodi prihvati vjeru
i ljubav, taj polazi putem svetosti.
Svetost znači ponajprije nutarnje
duhovno ozdravljenje, od grijeha
i njegovih posljedica te neposredni
postupni rast na Božju sliku i priliku.
Tko raste prema naumu koji je Bog
utisnuo u ljudsko srce postaje svet.
Čovjek se može oduprijet tom naumu
ali tada izostaje njegov duhovni rast.
Ostaje tajna zašto čovjek odmah i sa
radošću ne prihvati poziv na svetost
jer je to najnaravnije stanje za čovjeka.
Marija je sveta, jer je snagom milosti
ostvarila puninu svetosti i u njezinom
životu Božja volja se potpuno ostvarila.
Marija želi da mi slijedimo siguran put,
put nutarnjeg oslobođenja od grijeha,
jer je to naš prvi korak prma svetosti.
Važna su mala odricanja, žrtve, napori,
da bi se potom krenulo većim koracima
prema željenim dubinama Božje ljubavi.
Majka nas ne želi siliti, jer ne želi robove
nego želi odgajati svoju slobodnu djecu
Ona čeka naš odgovor i trpi ako izostane,
jer i mi trpimo ako ljubav odgovora nema,.
Vjera je čin ne samo razuma nego i srca.
Ljubav je čin srca, događanje srca i razuma.
Zato se nitko ne može siliti na ljubav niti na vjeru.
Ostaje činjenica da čovjek mora imati neku vjeru
da bi živio i mora biti ljubljen da bi mogao preživjeti.
"Zbog toga uložite svu revnost, da sa svojom vjerom
spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem
uzdržljivost, sa uzdržljivošću postojanost, s
postojanošću pobožnost, a s pobožnošću bratsku
ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće.
Ako, naime, posjedujete sve ove kreposti,
te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju
da ostanete ni besposleni, u pravoj spoznaji
našega Gospodina Isusa Krista..."(2 Pet 1,5-9)
Post je objavljen 06.11.2007. u 22:59 sati.