Tražili ste slikice.....ovo je sve što sam uspjela slikati. Samo za vas!
Multiflora koju je tuča (led) oblikovala u srce. Ostale baš i nisu bile takve sreće.....
Maćuhica......riječi bespotrebne.
Mini-maćuhice.....
Pomalo se odmaram, ali sam stalno u nekoj strci, stalno nešto moram, još uvijek sam stalno "na sat".....
U nedjelju i danas sam imala goste, Buntovnikov rođendan.
A meni to baš i ne sjeda u najbolje vrijeme, moram na brzinu pospremati, čistiti....srećom postoje slastičarne i ostale ustanove pa nema puno kuhanja!
Drago mi je da sam ovim pisanjem o poslu postigla upravo ono što sam htjela: da ljudi shvate da mi cvjećari ne zgrćemo veliku lovu za Sisvete, da to nije tako lako kako se čini i da se ne radi samo tih 4-5 dana....a i tih dana se radi 24 sata....da mi zaista zaradimo svaku kunu koju naplatimo.
Ima i još jedna tema, slična, o kojoj ću vam pisati kasnije.
A da! Obećala sam post o radnoj snazi.....ajoj! Teška tema, još mi para na uši ide kad se sjetim!
Dakle, svake godine muku mučimo sa traženjem pomoćnika (tako ih ja volim zvati). Treba mnam troje za prodaju i bar dvoje za kod kuće. Ove godine, pošto Lava još boli kičma, pozovemo susjeda da nam pomogne nositi multifloru u plastenike.....jednom mu objasniš kako ih treba slagati, drugi put ponoviš, jer vidiš da krivo radi....opet isto, on po svom....ja više ne mogu treći put ponavljati, nego popravljam za njim.....a za šta ga onda plaćam?
Odustali od njega....
Prodaja....jedva nekako nađemo ženu, ali ne želi prijavu....
Nađemo studenticu. Ustvari, dovede ju mama. Vidimo mi da to nježno, sitno, plavo bićence pekmezastog glasa nije za taj posao, ali ona kaže da može i hoće....ajde! Paše nam što je jedina a i studentica pa nemam problema sa rednom inspekcijom.
Dogovorimo se da će doći u nedjelju, da malo vidi dok nema puno posla. U nedjelju u 6 i 15 zove da ne može doći jer je dobila menstruaciju. Ajde dobro, žensko sam, znam da boli, ali......puno je žena koje boli pa svejedno rade. Naveče joj pošaljem poruku, pitam kako je i da li dolazi.....nit je odgovorila nit se drugo jutro pojavila!
Naravno da sam bila bijesna! Da mi je bar rekla, pa da pitam nekog drugog!
A bilo je još (ranijih godina) dogodovština. Jedna je smatrala da je 7 ujutro prerano za početak radnog vremena.
Ali, srećom, imamo mi našu M. koja s nama radi već nekoliko godina, koja je divna, dobra, vrijedna i poštena (puj puj puj). Ona nam je nezamjenjiva, sve već zna, kao dio obitelji je. Jedini problem je što ima posao....pa sa nama radi u slobodno vrijeme.
Dok nisam pokušala, ja sam mislila da, kad hoćeš nekog zaposliti, da ti deset njih dođe na razgovor a ti izabereš jednog......A ne! Ti deset nijh pitaš i sretan si da 11. pristane!
Ja znam da posao na placu nije posao iz snova. Ali, odraditi 5-6 dana za dobru lovu.....pa neće nikom pasti kruna sa glave ako zaradi par stotina kuna. Pa makar i na placu.
Mislim da niti jedan posao koji se pošteno radi nije sramota raditi. Ali, ljudi će radije biti željni koječega, kukati i plakati na burzi, nego raditi i zaraditi si nešto.
Zaista mislim da svatko, tko traži posao može ga naći. Možda ne baš idealan, ali sve je bolje od izležavanja i kukanja.
Post je objavljen 06.11.2007. u 20:37 sati.