Nijedna noć nije
Zaspala umorna,
Ne pogasivši fenjere...
Dok sam ti u rukama
Savršenstvom obilježavana,
Svim sam zvijezdama
Svjetlost treperavu oduzela.
I nikad se nijedna zora
Nije rodila bez sjaja,
Pa ni ova naša sreća ne može
Bez toplog, nježnog pogleda,
I razumjevanja što nas spaja..
Nijedna ljubav nije opstala
Niti ovjenčana vječnošću ostala,
Da je nije silina iskušenja
Dodirnula, lomila i satirala.
Nitko mi ne može više oteti
Ptice iz očiju, biser iz srca,
Niti isčupati onaj dio Tebe
Pohranjen u meni duboko.
Za ljubav sam se boriti naučila
Dok sam iskušenjima odoljevala.
Nijedan očaj ne može
Suzu iz oka tek tako izvući,
Dok je tvojih tragova
Sačuvano duboko u meni,
I dok su osjećaji u nama
Tako iskreni i živući.
A kad sve oluje prođu,
I svi vjetrovi zašute,
Kad smirenje nađem
Na tvome čvrstom ramenu,
Samo ono, što je temeljito izgrađeno,
Vječno će prkositi nemilosrdnom vremenu.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena