Marketing
How could this happen to me, I made my mistakes, I’ve got no where to run, the night goes on, as I’m fading away, I’m sick of this life, I just wanna scream, how could this happen to me???
GOTOVO JE!!! Ne volim pisati ovakve postove, no ova bol u grudima jednostavno me natjerala na to.. Ta tri dana čekanja za njegov odgovor koštala su me suza i suza...boli i patnje...jednom rječju prolazila sam kroz pakao kakav nemožete ni zamisliti... No tom paklu je došao kraj, ili možda tek početak kraja. Danas vam nemogu dati odgovor na to. Licimjerno, kukavički, ne meni u lice...stigao je odgovor-NE...
Znala sam, od jutra sam imala taj osjećaj...teško ga je riječima opisati.Teško je na komad papira stavit te emocije koje su se ispreplitale u ovih godinu dana. Teško je bilo pisati pismo koje je na kraju završilo spaljeno sa gorčinom i mržnjom. Bojala sam se da ću napravit nekakvu glupost. Svašta mi je prolazilo glavom. Sa tog stajališta moj je život bio gotov, nije više imao smisla... Jer on je bio moj život. Morala sam razbistriti glavu, ukućani su me gušili sa svim tim silnim pitanjima. Istrčala sam iz kuće i uputila se u Dugave...to prokleto mjesto u kojem sam ga upoznala. Proklet bio taj dan!!! Stajala sam pred njegov vratima, sa očima punim suzama spustila sa njegove stvari koje mi više nisu pripadale. Naslonila sam se u nadi da ću zadnji put čuti njegov glas, no dočekala me samo tišina... tako blizu a tako daleko. Hladne glave istrčala sam iz haustora. Potrčala što su me noge brže nosile. Nisam znala ni gdje sam, kamo idem, samo sam trčala pokušavajući sve to izbacit iz sebe. Sve brže i brže dok se nisam do kraja slomila... nisam više imala snage. Teško sam utonila u san, no zaspala, kuneći se sebi i Bogu da ću ga zaboraviti i krenuti dalje...
Prošao je jedan dan... dobila sam poruku na msn-u da je prema njemu vrlo ponižavajuće to što sam napravila. Da dobro znam koliko me voli, koliko mu je teško zbog stvari koje mi je reko, da mu je teško i da bi me najradije grlio i dan i noć, no da je ovo najbolje za mene...Dušo draga što me stvarno tako malo poznaješ, da si se bar malo potrudio upoznat me u ovih godinu dana shvatio bi da je to najgora stvar koju si mogao napravit. Da me voliš bio bi sada tu uz mene. Jer prijatelji se poznaju u zlu! No ti mi više nisi prijatelj, niti ćeš ikada biti.
Taman kad sam mislila da se koliko toliko oporavljam dobila sam i onaj zadnji udarac. Zbario je curu koju mrzim iz dna duše. Curu za koju je govorio da se zanima za njega, no da ju gleda prijateljskim očima jer mu se ne sviđa, ružna mu je, gadna u faci i sve ono najgore. Hvala ti, nisi mi mogao uputiti niži udarac. Nikad nisam mislila da ćeš na tako nešto nisko spasti. Ti koji si mi govorio da je to ono najodvratnije što netko može napraviti, koji si mi se vječno kleo u vjernost.Ti koji si mi uzeo ono najsvetije što sam imala, nevinost, dušu, srce, cijelo tijelo. Ti koji si mi govorio da želiš da budemo jedno! Nosi se sa svim tim riječima, prodaji ih nekom drugom... jer meni se trenutno GADE.
Nažalost još te volim...no kunem ti se ne još zadugo. Živim za dan kad ću te pogledati u oči i iskreno ti reći da te mrzim. Živim za taj dan jer znam da ću ga dočekati...pa makar mi to bio zadnji dan u životu. Kunem se svojim bićem da ćeš zažaliti za svaku bol koju si mi nanio, za svaku suzu koja je potekla zbog tebe. A jednog dana ćeš me srest, sigurno, vidjet ćeš čovjeka, neznanca i pogled LEDEN, iako te taj neznanac nekada volio više i od sebe...
Post je objavljen 06.11.2007. u 18:14 sati.