Marketing
Sto je to borba?
Zivot mi je zbrka od samog pocetka i iz dana u dan mi postaje zbrkaniji - nista nije kristalno cisto, sve se samo magli i zbunjuje me. Prilikom razgovora od prije par minuta ostala sam se zateknutom i cak sa suzom u oku i zapitala sam se - jesam li ja borac ili pak neka budala koja tvrdi da se bori?
Je li po vasem misljenju pojam borba obuhvaca cinjenicu da se ja trudim oko jedne osobe pun kurac vrimena, da se svaki dan probudim sa mislima na nju, da odem spavat i da mislim na nju, da se jebeno nadam danu da se opet vidimo i da cemo biti skupa; da se trudim pokazat ono sta osjecam prema njoj na razne nacine, da vise i sama ne znam sta da napravim i pokazem koliko mi je stalo ili je to samo rijec koja ne znaci ono sta ja pokusavam?
Jesam li kao Don Quijote i uprazno se borim sa vjetrenjacama, sa snagom koja je 50x jaca od moje? Da u biti nema tu nikakvih osoba oko mene, vec da ispada da bitku vodim sama protiv sebe. Kako se bijedno i jadno osjecam na ovu pomisao.
Jeste li kad pozeljeli nekome biti sve, ali apsolutno sve? Ono da vas voljena osoba dozivljava na isti nacin kao i vi nju? Ajme koliko pitanja i ajme kako se ja trenutno posrano osjecam... Ne mogu to rijecima opisat. Feeling koji imam je tako grozan da imam osjecaj da sve ono oko cega sam se trudila da je sklizlo, palo u provaliju poput lavine i u svemu tome pokupilo me u to crnilo... u taj bezdan...
Nekad cak zadivim samu sebe kako sam napravila jedan ili dva koraka naprijed za svoje dobro, a bog zna koliko onih koraka koje me vrate na sam pocetak tuge, boli i odbacenosti. I na kraju zbilja shvatim da bez obzira koliko ja voljela odredjene osobe i bez obzira da bi ja za njih i zivot dala, to jednostavno nije dovoljno... nije dovoljno ono sto ja nudim... i to tako jebeno boli, a nudim sve sta bilo tko od vas moze pozeljet da mu se da... (damn kako mi suze samo klize niz obraze)... i na kraju shvatis da svaka moja prica ima isti kraj, sve osobe koje volim nasle su osobu svog zivota, sve osobe koje su mi znacile, sada su sretne u zagrljaju druge osobe, a ja sam i dalje sama jer sam jadna jer ne dopustam svakome da mi pridje srcu i jer volim samo odredjene osobe i jedino sto zelim je biti sa njima, a na kraju uvijek ostanem sama. Mozda je ipak vrijeme da okrenem novu stranu i zapocnem novo poglavlje, jer su me sva prijasnja izgradila kao osobu, ali i emotivno istrosila - mozda jednom ipak naletim na osobu koja ce me voljet bar upola kao sta ja volim nju... do tad, da zapocnemo novo poglavlje?
...imam sve sto pozelim samo jedno ne, da me neko bar na tren voli zbog mene...
Post je objavljen 06.11.2007. u 18:19 sati.