
Nezavidna situacija. To je prva stvar koja mi pada na pamet nakon preslušavanja novog, dugoočekivanog albuma Alicie Keys, svjestan činjenice da mnoge pjesme jednostavno ne rade na prvu i da je zapravo nekad najveća čar u naknadnom otkrivanju neke pjesme. Takav slučaj imao sam s pjesmom Diary s njezinog prošlog albuma. Čak i nakon nekoliko prvih preslušavanja, nisam doživio pjesmu. A onda mi je nakon nekog vremena postala ne samo jedna od najboljih pjesama s albuma, nego i jedna od njenih najboljih općenito.
Alicia izgleda bolje no ikad, album je najavila odličnim singlovima, neke pjesme naprosto su savršene....U čemu je onda točno problem?
Možda će nekome zvučati besmisleno, ali Alicia Keys po mom mišljenju nema u sebi taj faktor koji bi me natjerao da ju neprestano slušam, pjesmu za pjesmom. Da, mogu poslušati neku pjesmu nekoliko puta za redom (Like You'll Never See Me Again, Tell You Something, Thing About Love....), ali sve zajedno na jednom mjestu već nakon nekoliko pjesama ostavlja dojam neke zasićenosti, izaziva nervozu, a tekstualno nije najbolja i na momente zvuči kao da bismo (oduzmemo li ozbiljniju produkciju i specifičnu interpretaciju), dobili teskt pjesmuljka neke trećerazredne teen zvijezdice u usponu.
Veliki problem javlja se sada kad albumu treba dati ocjenu, a ne stati samo na opisivanju. S obzirom na posljednji album Jennifer Lopez i ocjenu koji je isti dobio, ali i nekoliko neprocjenjivih trenutaka na albumu, da se ne bih kasnije preispitivao, mislim kako je ovo najrealnije. S velikim minusom ispred.
Album će biti u prodaji od ponedjeljka.
OCJENA: -5
Post je objavljen 06.11.2007. u 18:12 sati.