Marketing
Majstore na vrbe, šturcgemufnhalterom po tikvi ne manje
Pita Sanela jučer, za kog ću glasat.
Danas sam skužio, da moj najvitalniji interes, moja najpatološkija navada, ostvarenje mog sna od stoljeća sedmog nije niti u jednom stranačkom programu.
Niti s jednog plakata mi se ne smiješi majstor nabijen na kolac.
Može biti da ovaj motiv ima veze s mojim trenutnim bliskoistočnim okruženjem, koje sa Zapada fakat djeluje istočno. (Zato ponekad, radi korekcije, odem istočnije, pa se smirim da sam inače na Zapadu. Tu sam foru isto u DDR-u pokupio.)
No, kako reagirati na četiri poplave u stanu, na dvije promijenjene radilice – i na koncu cijeli auto – na samopucajuće zidove, deseterostruke troškove i vlastito volontoranje u čišćenju, gipsanju, žbukanju, farbanju poslije majstora? Kako se radovat, kad ti parketar napravi Medvednicu u dnevnoj sobi, pa ju izbrusi u nekakav poluprofil poluhundertvaserovski?
Kako bit svoj na svome, kad majstor vodokotlić popravi vece-papirom, pa 'oće naplatit sto kuna i još te žica za cigarete.
Kako ne skrenut, kad te u Hitnim intervencijama uvjeravaju kako nisu oni spalili tvoj parket i kako nisu oni slomili policu, već da si to ti sam. Kao da se penješ po namještaju i bacaš petarde u stanu. U četrdesetoj. Jer kaplje cijev na radijatoru.
Kako ne pobudalit' na Svijet oko nas, u kom investitor uspije ugradit opremu u stan, koja fakat traje u dan do isteka garancije, a servis veli da servisa nema.
Pa dođe ti već kao anegdota, kad ti prodavač guma veli da ak znaš vozit ne trebaju ti, a ak neznaš, nebuju ti pomogle.
Da za kog ću glasat. Jedino te samo za MNV, ŠPTNM. Vidi gore.
Post je objavljen 06.11.2007. u 17:51 sati.