Poput aveti nizu se sjene iznad mene...
Proslo je 10 godina
Od kada vise nisam dijete u necijim rijecima...
O` majko...
Davno su zatihli potoci sa tvojih usana
Njezni dodiri lahora po mojoj kosi
Zagrljaj na pragu djetinjstva i ulasku u tvoj dom...
Zaboravljam tamu
I ostavljam samo svijetlost da obasijava iz uspomena
Dala si mi koliko si mogla...
Naucila zrtvovati za trunku necije ljubavi
Nadati se...
Sanjati plavu sametnu haljinu
U kojoj bi plesale kroz zivot...
Tek danas shvacam
Koliko je tesko bilo odrzati vatru na ugaslom ognjistu
Zivjeti u paklu nevjere i vihoru lazi...
Ali voljela si...
Nije bilo drugih puteva...
Mozda zato ne prihvacam stvarnost
I uzalud pruzam ruke da osjetim moje More
Cujem sum svemira u grudima....
Neka caruju uspomene....
Nada 06.11.2007
"Strpljivi su oni koji koji bi radije podnijeli zlo a da ga ne nanesu, nego ga nanijeli a da ga ne podnesu."
Sv. Augustin (354.-430.)
Post je objavljen 06.11.2007. u 16:55 sati.