Opet sam jučer gledala "Mostove".
Milijunti put.
Čini mi se da ću sada konačno moći suvislo verbalizirati ono nešto najbolje u ovom filmu, ono što me svaki put vuče da ga gledam ponovo i ponovo i ponovo.
Neprestano smo u ovom svijetu (što će reći socio-kulturalnoj točci u vremenu i prostoru) zasipani porukama da je ljubav poput elementarne nepogode:
ne biraš kad i kako dolazi, što će obuhvatiti i koliko trajati, što sve uništiti prije nego konačno ODE (?!) i nema ničega s čime bi si mogli pomoći.
Ovaj film mi je izvrstan jer na jednostavan način pokazuje da je to pogrešno - na elementarnoj razini.
Nije točno da smo samo pijuni i nije točno da si ne možemo pomoći.
Takvu poziciju izabiremo.
Post je objavljen 06.11.2007. u 10:26 sati.