Mlađa Potočnica mi je doma. Jučer ju je tajo odveo kod pedijatre, doktorica ju je pregledala, poslušala plućica i odredila terapiju. Antibiotik, sprej za nos, puno tekućine i mandarina. Sinusi. Kad prestane temperatura, može ići u školicu. Hrpa djece je virozna, balava, hripava, staklenih pogleda... ništa čudno obzirom na vrijeme. Dva dana vrućine do 20°C pa onda jedno jutro temperatura 9° a dnevna 13°, i onda nakon par dana opet jugo, vlaga i nezdravo toplo.
Bila sam jučer kod razrednica, popričala s njima. Ocjene nisam gledala. Znamo ih sve. Svaki dan nakon škole obje curke ispričaju kako je bilo na nastavi i kakve su ocjene zaradile. No, svejedno su učiteljice prokomentirale Potočnice. Ponosita majka narasla je par centimetara nakon svih pohvala koje je čula, hihihihi. Učiteljica mlađe Potočnice ispričala mi je da je dijete spomenulo pred razredom kako joj je mama rezana po cici i ispod ruke i da je doma baka plakala cijeli dan. Kad ju je učiteljica pitala da li se mama vratila, ova je odvratila da je i da su sad svi opet sretni. Nije se usudila učiteljica ništa dalje pitati niti Mrvicu a niti njenog taju kad ga je nakon toga srela. Razumijem takvu reakciju, ljudi često ne znaju da li će nekoga povrijediti takvim ispitivanjem... Rekoh i jednoj i drugoj razrednici da ne očekujem neke posebne reakcije kod svoje djece ali sam ih zamolila za povratnu informaciju ukoliko primijete možebitne promjene u ponašanju.
E, pričala sam vam da mi je boravak u Sisku bio sadržajan i ponešto šokovit. Zašto šokovit? Pa, mili moji, bila sam pozvana na ručak kod svekra i svekrve!!! Djeca su se čudom čudila kad sam sjela s njima u auto i krenula na ručak. Inače idu same s tajom na takve susrete s povodom. Nisam se previše opterećivala očekivanjima kak će ispasti zajedničko druženje nakon tri-četiri-pet godina koliko se starci dure na mene i odbijaju kontakt. A ispalo je sasma normalno, kao da i nije bilo te vremenske crne rupe. Ušli u stan, ižljubili se do pasa, popili aperitiv, uto došla i šogorica (ni s njom nisam bila u odnošajima, hihihihi), i s njom se normalno pozdravila. Starci su većinu vremena prije ručka proveli u kuhinji, mađijajući oko hrane. I sjeli mi tako ležerno za stol, i pojeli sve u slast. I onda je svekar poveo priču o operaciji, pitao kako sam sad, što me još čeka. Inače je on preispitao sve u vezi tumora dojke nekolicinu svojih prijatelja doktora u sisačkoj bolnici pa je dosta toga saznao. I nije da nije, zvao je mog muža svakodnevno i raspitivao se i za operaciju i za kemoterapiju i nekoliko puta me pozdravio prek sina svoga. I tak. Obnovili se prekinuti odnosi, ponašali smo se kao da nikad nismo imali nesuglasica...
Moja nas je mama ugostila standardno gostoljubivo. Čim je osjetila da je na svom terenu, zaboravila i na visoki i niski tlak. Opasala oko struka kuhinjsku pregaču (fertun, jel), spekla kolačiće, stalno nas nutkala slasticama i voćem, provjeravala jesmo li med jeli. Ispratila nas je u subotu i ostala sama sa sobom i svojim mislima. Nek se sad oporavi nakon svih šokova.
Post je objavljen 06.11.2007. u 09:43 sati.