Pregled posta

Gurui & izbori 2

Čitam kako su u Srbiji organizirali savjetovališta za "žrtve sekti", kojih prema procjenama tamo ima više od 200.000. Navodno posljedično pate i od svojevrsne mentalne retardacije.
Pitam se samo kaj raditi i tu i tamo sa tihom većinom sljedbenika različitih političkih stranaka ?

No dobro, koji je prvi postulat nagovaranja? Ti to trebaš. Bez toga ne možeš. A ni ja ne mogu da ti to ne dam, toliko ono što nudim služi općem dobru svih nas & pravednosti u svemiru.
Tako nam šmiraju i veće nakupine ljudi posvećene tzv. "svetom cilju".

"Biće para" novčane piramide

E vala, toga se nakupilo u 90-ima. Jedan frend je u krhkoj fazi mladenačkog života opako uronio u npr. Golden Products sektarenje, gdje su u uvodu svakog sastanka recitirali motivacijsku pjesmicu (citiram): "Cash, cash, cash. Money? No problem."

Svaki susret na ulici s njim i banalni "'oćemo na kratku kavicu?", završavao je sa unošenjem u lice "...gledaj, što ti planiraš u svom životu? Ja, vidiš, imam točnu viziju...."

Doduše, nekaj su uz tu masnu retoriku - i prodavali, pa smo svi u našim dnevnim sobama prošli te pomalo otužne prezentacije raznih lonaca i šampona ( često od ljudi kojima je letjela prhut na sve strane dok su nudili proizvode za istu), no: iza toga se uvijek krilo obećanje da će netko drugi ubrzo za tebe prodavati i zarađivati tvoj postotak, a ti samo kupiti vrhnje s vrha. I iako je iluzorno bilo očekivati da će SVI u malo napabirčenih novčića s tih prezentacija otkinuti svoj dio kolača, obećanje džaba-leba iskazano amaterskim matematičkim tablicama je bilo milozvučnije od logike. Znam ljude koji su davali otkaze na ionako nesigurna radna mjesta da bi zgrtali cashcashnoproblem. That's the problem. Ta često fanatična retorika autodestrukcije pomiješana sa sitnim oznojenim očajem koji je vonjao iza nervoznih fraza.

Bilo je tu raznih kavica sa novoregrutiranim piramidašima, svi odreda s fasciklićem u ruci i nevjericom zašto sam uopće skeptičan.
Jedan od mojih kumova, koji je nakratko poklekao jednoj od prodavateljskih sekti mi je sredinom 90-ih pokušavao uvaliti usisavač od 4.000 deutsch maraka (!), rečenicom: "gle, tvoj sadašnji usisav..., točnije rečeno - raspršivač prašine...."
Tužna vremena.
A niti za jednog ne čuh da se opario, ili bi poneke tek kasnije viđao kao zaštitare po poduzećima za proizvodnju lanaca za motorne pile.




Igrom slučaja, u to doba sam radio nešto za organizatora Amway (skraćenica od "American Way") skupa u Maloj dvorani doma sportova. I tako, stojimo ja i kum Ico sa strane i gledamo te autobuse iz Banje Luke, Vrgorca i Đurđevca sa ljudima zgužvanih lica i u jeftinim jaknicama s vrećicama iz kojih su virili sendviči. Svaki je po cca 500 kn tada platio užitak da sluša motivacijski seminar nekog ljigavog Austrijanca koji vodi podružnicu za balkanska bespuća, osunčanog do tamne boje mrkve i okruženog dotjeranim pratiteljicama. Bilo je tu svakakvih ljudi, čak i mislim, gitarist Pipsa. Iz dvorane, kao da je karizmatski skup patera Linića, trešti "Lijepa li si"(?), a malo malo, kako prikazuju na stageu uspješne primjerke (koji su, eto vidite - već nakon 6 mjeseci kupili novi BMW), prolama se frenetični pljesak kao da se polugoli Hulio Iglesias spustio helikopterom u ženski starački dom za vrijeme ručka.

Ide tako dvoranom Austrijski lokalni gauleiter i vođa svih svemira, pokazujući svoje blještave zube i sijajući od svih masti kojima je premazan, a opsjedaju ga sljedbenici, pokušavajući ga dodirnuti i razgovarati. Jedan ga sredovječni umorni čovjek zaustavlja i daje mu flomaster, a ovaj mrtav hladan uzima flomić i pred našim očima, ispisuje mu na čelu ( ) "Just do it". Onu NIKE-ovu krilaticu iz reklama za tenisice.
To mi je bilo dovoljno za sve vijeke.

No, unatoč tome, čujem da još tavore i oni i ini slični, a ciljana destinacija im je sada poslovično fanatični daleki istok, Koreja i Kina. First we take Manhattan, then we take Berlin


Nama su, ko što i rekoh, ostali političari, pa se sljedovanje Onih Koji Znaju, uspješno i puno masovnije, nastavilo.

Poljitika

Gurui vele "Radim zapravo besplatno. Kupiti molim knjigu, ali to je ipak, samo za vaše dobro".
Političari parafraziraju: "Radimo zapravo pro bono. Molim platiti porez i moju saborsku plaću i mirovinu, ali to je ipak samo u službi općeg dobra i reda u državi".

Gurui vele "Dođite mi svi, ma koje vjere bili, jedino što vaše križeve predajte evo u ovu vreću, ali samo one zlatne - zlato ima štetne vibracije"
Većina političara pak prisnažuje: "Glasujte za nas svi, dragi građani, ma koje vjere, nacije, imovinskog statusa i opredijeljenja bili, a poslije će vam biti jeb'ga, koliko vas stignemo poslužiti. Moraju postojati prioriteti, ne? I mi smo ljudi. Evo, stranka nije uopće imala ove godine kolektivni godišnji."

Političar će rukama i nogama uopćeno gestikulirati da je u politici SLUČAJNO. To je isto kao kad gurui tvrde da su eto, kao obični mali ljudi, osjetili poziv više sile kojem se jednostavno nisu mogli oduprijeti, iako bi im "daleeeko bolje bilo" da su svojim nevjerojatnim *potencijalima* radili nešto drugo. Kako god svi oni nazivali tu višu silu koja ih je usisala - radi se o teoriji Božjeg izabranika. Nikad nisam vidio domaćeg političara da se žali kako nerado radi ovo ili ono. Svi će se doduše požaliti da puno i previše rade, podrazumijevajući pod tim lupetanje fraza u "Otvorenom" ili na stanačkim sastancima, ali odmah će nadodati da to rade sa posebnim zadovoljstvom i da "nije u pitanju", može i u jarku, na klupi i u parku.

Bandić malo malo pa izvali kako, uz taj sav rad i bezglavo cjelodnevno trčanje uokolo po Zagrebu (kao "na licu je mjesta") - još stigne i obarati nevjerojatne rekorde poput za 45 minuta od Gračana do Tomislavca, roniti na 20 metara dubine, istrčavati maratone pod temperaturom, ne znam - prematati djecu, uzgajati njemačke ovčare, gojiti orhideje.... Sve to dok ga s vremena na vrijeme, ne pokupe kola Hitne pomoći i stave na kisik i otčepljuju žile. Jer Poslanik Više Sile mora moći više i bolje od nas Podanika.
Ona Čačićeva knjiga npr. , jedinstven je primjer kako napisati vlastitu svetačku hagiografiju. Obično to ipak neki tvoj vjernik napiše, kako je Tuki radio. Ali - Božja objava mora ići direktno od gazde. "Odlučio sam da između mog naroda i mene nema više posrednika", rekao je jednom jedan simpatični kralj Aleksandar...

No, ni njima nije lako. Sav taj altruizam, prijegor, izmjene energija sa višim bićima, znanja ekonomije i povrtlarstva, malonogometni humanitarni turniri, stranačke sjednice i susreti s "običnim ljudima" trebaju se nekako sažeti, da ne velim stati u krhko tijelo hrvatskog političara, pomalo onemoćalo od janjetine i Chardonnaya. Zato često, jer jednostavno mi smrtnici ne možemo podnijeti tu količinu detaljne istine o tome što oni zapravo rade i planiraju - budemo, obično u izborno vrijeme - tek obaviješteni da su "ljudi snaga" ili da "idemo dalje". Pametnom dovoljno.








Post je objavljen 06.11.2007. u 08:55 sati.