opet na tvom licu strah
i prašina
i sjećanje...
oko nas mrak
i tišina
i kiše jesenje...
a kao da se ništa ne događa
kao da me ni jedna tvoja laž ne pogađa
kao da sve stalo je
u vodu moje srce bez nade palo je...
konačno osjetim tvoj dah
al' znam
ne dišeš za mene
moja duša je prah
ispod tvoje posivjele sjene...
Post je objavljen 06.11.2007. u 07:50 sati.