Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jalucifer

Marketing

O seksualnom odgoju: Podučite djecu seksu!

Došla je vijest, da je Ministarstvo prosvjete prihvatilo, za eksperimentalnu upotrebu u nekoliko škola u drugom polugodištu ove školeske godine, oba predložena programa spolnog odgoja, udrugE GROZD i Foruma za slobodu odgoja. Pa kako mi se ne da nešto novo pisati, a pomislio sam da je mjeseca dana šutnje ovoga puta bilo dovoljno, evo danas samo copy paste jedno poglavlje iz knjige Evanđelje po Luciferu, koje je pak prerađeni post, koji sam bio objavio prije skoro dvije godine. Pa kako u međuvremenu ima siugurno mnogo novih čitatelja (svakog dana u prosjeku bilježim 40 posjeta, iako nema novih postova), a radi se zaista o pročišćenom tekstu spremnom za tisak, evo nudim vam poglavlje na čitanje uz najgore želje!


ZAR DJEČICI PRIČATI O SEKSU? DA!

Britanci su konačno došli na pravu ideju, glede jedne teme koja tako tišti kršćane: uvode seksualno obrazovanje od pete godine života! U okviru programa, poznatog po kratici PSHE (Personal, Social and Health Education). Jer, naime, imaju golemi broj maloljetničkih trudnoća, i mlade oboljevaju od AIDS-a i drugih spolnih bolesti, o kojima pojma nemaju i ne znaju se zaštititi. Britanci su zaključili, da obrazovanje o seksu neće dodatno potaknuti mlade na promiskuitetno ponašanje, nego čak štoviše.

U tjelesnoj ljubavi treba uživati; i u njoj traba znati uživati. A ta čudna bića, koja sebe kršćanima zovu, zapetljala su se u samo jednu od lijepih varijacija seksualne naslade: onu mazohističku, jer propovijedaju da se zbog vlastitih bludnih žudnji stalno treba kajati, susprezati i samokažnjavati.

Ma govorio sam ja Braci da pazi što govori, kada je one pojedostavljenje formule o zlima tijela i dobroti duha iznosio, jer krivo će ga shvatiti zdrmani kao Origen (onaj koji si je u očaju odrezao pišu kad mu je bilo osamnaest, jer su ga onako šesnog, pametnog i lijepog stalno salijetale napasnice aleksandrijske) i Aurelije Augustin (koji je uvrtio sebi u glavu da mora prestati ševiti, ako prihvati kršćanstvo). Nije Braci, vjerujte, uopće seksualnost tako nemila bila, kako to obično zamišljaju i prikazuju;, samo eto zanemario ju je, jer je u onih godinu dana svojeg propovijedanja bio okupiran drugim stvarima (za razliku od prije toga, kada je svačega bilo, što evanđelja elegantno prešućuju).

U XIX. st. snažna je bila tendencija javnog potiskivanja seksualnosti, to je tzv. "viktorijanskog doba", kada su učeni ljudi objašnjavali da je nenormalno da žene imaju seksualni nagon (svaka žena koja bi pokazala da uživa u seksu bila je nazivana nimfomankom), a muški seksualni nagon svođen je na najprimitivniji biološki nivo (pa su ga zadovoljavale plaćenje profesionalke); epohalni simbol te pocijepanosti su Dr. Jekyl i mr. Hyde.

U prvoj polovici XX st. promijenio se pristup u psihologiji spolnosti. Prihvatilo se da i žene uživaju u seksu manje-više kao i muškarci. Pa se onda postavilo pitanje zašto neke žene ne uživaju u seksu. S njma, smatralo se, nešto nije u redu. Pa je ženska frigidnost postala značajna tema psihologije (kojom su se, naravno, bavili gotovo isključivo muškarci).

A onda, sredinom prošlog stoljeća, novi preokret donosi znanstvena disciplina zvana seksologija. Stožerni su kamenovi bili izvještaji o seksualnom ponašanju ljudskih mužjaka i ženki, koje je početkom 1950-ih pripremio Alfred Kinsey. Došlo se do spoznaje: većina problema koje homo sapiensi, a osobito ženke, imaju u seksu, potiču od toga što o seksu malo ili ništa ne znaju. Na osnovu tih spoznaja mnogi su znanstvenika postali prosvjetitelji. Hrvati su imali jednog vrijednog pregaoca na tom polju, popularnog Marijana Košičeka, autora brojnih knjiga, koji je kao psihijatar marljivo radio sa pojedincima, a za puk pisao rubrike savjeta u "Startu" i drugim novinama. Početkom sedamdesetih, sa suradnicima je napravio prijedlog programa seksualne edukacije, ali to nikada nije ostvareno, jer je i komunističko društvo bilo puritansko kao i katoličko.

Nažalost, u svijetu obilježenom kršćanstvom, još uvijek u glavama prevladava, barem na javnom nivou, Jekil/Hyde raskol. A ljubavi bez tjelesnoga nema. I upravo u tjelesnoj ljubavi, može se ponajbolje ostvariti načelo, koje je Braco poučavao, preuzevši ga od rabina Hilela (da ne spominjem Konfucija i druge): Čini drugom ono, što želiš da drugi tebi čini!
Nevolja je, sa gledišta kršćana, da ljudi lako, u tom međusobnom davanju i primanju, zaborave na Boga; pa se onda to zove oksimoronom "obostrani egoizam". Stari je ljubomoran; ljubomoran je na to, da ljudi i bez njega i njegovih visokoparnih fluskula mogu ljubiti jedni druge. Duh se odvaja od tijela, da bi se tijelo odvojilo od drugog tijela, pa onda duh podvrgnulo totalitarnoj vlasti Jaldabaota. Drugi monoteisti, uostalom, stariji i mlađi (Židovi i Muslimani), nisi opterećeni tom predodžbom o "istočnom grijehu" putenosti.

Freud je naučavao mnoge nečuvene stvari, koje su međutim često značile jednostavno priznanje onoga što svi, zapravo, znaju (što je uvijek bilo realno, ali nije iskazivano kao stvarno). Da, recimo, čak i djeca od tri-četiri godine znaju masturbirati (a ono što se nije moglo znati: i nerođeni dječaci imaju erekciju). Doba prije puberteta, kada su tijela još nerazvijena i hormoni ne divljaju, a s druge strane djeca iskazuju onu dirljivu, izvornu znatiželjnost (koju će škola, ta despotska institucija za sapinjanje uma, s godinama uništititi u gotovo svima), dobro je doba da se osnovne činjenice o spolnosti nauče. Djeca će te spoznaje bez posebne drame usvojiti kao i sve druge, i spremiti za kasnije.

Učenje o inherentnoj griješnosti seksa je inače posve kršćanska ideja, i to osobito zapadna (latinska, rimska); nema je ni u židovstvu, ni u islamu, a znatno je umjerenije u pravoslavlju; postoje zabrane i ograničenja, naravno, ali ne i načelna osuda seksualnosti, kao što se recimo ne osuđuje ni jelo, iako postoje propisi u vezi hrane. Rimokatolička crkva uči da "duh" treba vladati nad "tijelom", a onda, u političkoj transpoziciji, da organizacija koja predstavlja "duh" (Crkva, ili Partija, njeno nezakonito dijete) treba vladati nad svim tjelesnim; tj. nad potpunim životom podanika; to je totalitarizam; to je nasilje "u ime…" bilo čega što nasilniku kao opravdanje dobro dođe (a zapravo, u Ime Oca).


Post je objavljen 05.11.2007. u 17:30 sati.