Jazz dečki koji sviraju klavir, bas i bubnjeve. Moje malo privatno otkriće.
I što je najbolje od svega: samouki su. Kao klinci su počeli petljati po instrumentima, i istraživali, što je rezultiralo današnjim, meni osobno, vrhunskim eksperimentalnim jazzom.
Vrlo šaroliki u svojim javnim nastupima, jer sviraju u salama rezerviranima za velike koncerte, koristeći raznovrsna svijetla, maglu i druge efekte da bi publiku digli na noge.
A dižu ih na noge tako što kombiniraju jazz s elektroničkim elementima, funkom, popom, rockom i klasikom.
1995, 1996. su proglašeni najboljom švedskom jazz grupom. “Strange Place For Snow”, iz 2002. im je donio svjetsku popularnost. Na konto njega su obišli Amerike, Europu i Aziju.
2004. su izabrani za Hans Koller nagradu (najveća europska jazz nagrada) i to kao najbolji umjetnici godine, gdje su za njih glasala 23 jazzista iz 23 europske države.