sve pocinje opet...
osjecaj koji je pao u zaborav sada se vraca...
opet drhtim od necijeg pogleda,
opet padam poc necijim dodirom...
i opet se gubim...
moja slika blijedi...
ostaje samo sjaj staroga ogledala,
a zelim se pronaci...
sve pocinje opet...
osjecaj koji je pao u zaborav sada se vraca...
jaka sam i nije me strah...
gledam ga i zelim ga gledati...
nije me sram...
osjecam njegov snazan pogled na sebi,
ovio se oko mene poput lanca,
za robio me i ne pusta...
ni ja ne pustam...
jer ona naivna djevojcica se izgubila,zena je postala,
i ne spustam pogled kada prode pored mene,kada me pogleda...
rijeci sve postaju suvisne
jer nas pogled odaje...
sve pocinje opet...
osjecaj koji je pao u zaborav sada se vraca...
jutra mi dolaze na prozor u punom sjaju...
tvoje ime u pjesmi ptica me budi...
ponovno se smjesim nakon dugog vremena...
ali nije me strah...
Bog mi te je poslao,to znam...
kao kaznu ili kao nagradu?!
Post je objavljen 05.11.2007. u 16:16 sati.