Da me neko prije 5 godina pito bili išo na Purple da su u blizini, reko bi mu da bi 100% u radijusu od 600 km od Splita.
A kad ono, jučer bili oni u Splitu, a ja uopće nisam bio nešto zapaljen (čak ne bi propustio Ratkajeve jer ne idu nediljom, he he ), i da mi Đuro nije rezerviro kartu, valjda ne bi ni išo.
Al eto, skupih 175 kuna za kartu i još toliko za cugu, nađemo se u bircu, dobro se zagrijemo, i u vrlo dobrom raspoloženju uđemo u dvoranu uzbuđeni što ćemo vidjet nešto što smo oduvijek čekali. Bina nije bila naročito luksuzna (2 video zida i ništa više), al zato me ionako zaboli, jer mnogo mi je važniji zvuk.
Dvorana je bila puna i uhvatili smo fino mjesto na tridesetak metara od bine s desne strane. Kad je band izišao raja je popizdila od sreće i mirisalo je na vrhunski događaj. A kad ono ...
Poruka svim organizatorima koji dovedu veliki bend u Split, a potom šparaju na razglasu: Jebem vam mater. U guzicu.
Zamisli auto u kojem neko navida mp3 glazbu iz jeftinog radija i onda zatvori vrata i prozore. A ti stojiš ispred auta i slušaš tu glazbu. Eto takav je tu bio zvuk. S pogledom na video zid imaš ugođaj ko da gledaš koncert na televiziji u nekoj kavani. Atmosfera odlična, a zvuk sramotan (odmah se sjetih Ray Charlesa i njegovog gostovanja u Splitu na Starom placu - to je vjerojatno najveća kulturna blamaža koju je doživio moj grad) za ovakav događaj. Nije bilo baš gluho ko na spomenutom Rayu, al činjenica da su Purpli svirali u dvorani, a Ray na otvorenom uvelike je otegotna okolnost onome tko je bio odgovoran za jučerašnji zvuk.
I odvojismo se Đuro i ja od društva, i krenusmo u sredinu, pod binu u potrazi za izgubljenim zvukom. Zahvaljujući njegovoj vještini probijanja kroz gomilu koju je stekao godinama radeći na tacni, u tren smo bili u petom redu u sredini ispod bine. Naravno da je zvuk bio bolji i jači, al još uvijek daleko od prolaznog, moš mislit kad smo na tom mjestu mogli razgovarat bez da urlamo.
U tim okolnostima nemoš ni ocijenit koliko su Purpli dobri. Iz te blizine bar sam vidio da se trude i da uživaju u svom poslu. Njih pet sa svojih 300 godina skupili su za publiku i dosta vršnjaka, i atmosfera je globalno bila vrlo dobra. Junaci što zvuku ne gledaju u zube reći će i da je bilo fenomenalno, al taj nisam ja.
Nakon bisa su odsvirali još 3 stvari, al ne i Chid in Time koju smo najviše željeli čuti. Vjerojatno su ipak prestari da bi je mogli uredno izvest, pa u strahu od blamaže vješto izbjegoše taj zahtjevni pjesmuljak.
Po izlazu iz dvorane svjedočio sam sjajnoj sceni. Tip je zaustavio auto na raskršću i pritom zaustavio cijeli promet. Raspalio je Chid in Time i njih 5-6 stali su plesat oko auta. Ubrzo je u plesu bilo dvadesetak ljudi, a gužva u prometu apsolutna. Dok pjesma nije došla do kraja (a traje fala Bogu dvanaestak minuta), tip nije pomaknuo auto. Super scena koja bi našla mjestu u filmu Splitski grafiti (da je kojim slučajem isti snimljen).
Večer su na kraju ipak, po ko zna koji put, popravili ćevapi.
Drugi put možda metnem i koju sličicu s koncerta, a ako ne metnem, možete vidit kod Jimbloga iz Zetre. Jes da je iz Sarajeva, al izgleda isto.
Post je objavljen 05.11.2007. u 15:58 sati.