Marketing
ugrabljeno prespavavanje orgije
"Iz tiska je izašla dugo očekivana knjiga Zorana Pilića „Doggiestyle“, poznatijeg nam kao Jesus Quintana, te je promovirana…" Meni kažeš?! Meni kažeš?! Are you talking to me? Meni je izdavač, Milan Šarac, poklonio primjerak još topao iz tiskare! A sam sam si kriv da sam toliko čekao da mi se dogodilo da me preduhitre.
Zapravo nisam čekao. Čitao sam knjigu. Nisam je još do kraj pročitao iz jednostavnog razloga što sam usporio i odlažem da je završim. Zaista će mi biti žao kad dođem do kraja. Nakon toga knjiga odlazi na onaj dio polica na kojemu su naslovi koje kanim iznova pročitati još nekoliko puta u životu.
Zbirka priča "Doggyestyle" jedna je od onih knjiga koje su svakom ljubitelju kvalitetne literature poslastica, a može oduševiti i one koji nisu svikli čitanju. Bojim se da ću u narednom razdoblju prijateljima za rođendane kupovati upravo to. Jedan primjerak sam dobio, no to me Šarac navukao kao iskusni diler. Prva doza besplatno, a nakon toga…
Začudna je povezanost literature i života. Jedino mjesto koje mi nije leglo je trenutak u pričanju kada jedan od likova biva dekapitiran. Tek što sam pomislio "Pretjerano, neuvjerljivo….", a u "Večernjaku" je objavljen naslov "Snjeguljičina glava nađena na mostu".
Kao što mi je žao da me Knjiški moljac pretekao, što uključuje zadovoljstvo time da se o toj knjizi piše jer ona to zaista zaslužuje, još mi je žalije što me Zoran Pilić pretekao pričom o frajeru koji prespava orgiju. Da je on nije objavio, ja bih je uskoro napisao, premda nisam siguran da bih uspio tako je vješto sročiti. Bila mi je ta priča već na vrhu jezika, približavao sam joj se kao lovac plijenu, već sam je na druge načine načinjao… (Kao primjer i dokaz možete pogledati priču "Repni mitraljezac" objavljenu na ovom blogu 3.ožujka 2006.) I, onda - bum! Pilić mi je ugrabio ispred nosa!
Posebna kvaliteta napisanog je što se u njemu očituje prepoznatljiva, iako još nedefinirana i neopisana blogerska aroma. Šarac mi je svjedok. Kako mi je dao knjigu u ruke, a ja je otvorio i pročitao tri slučajno odabrana odlomka slušajući s pola uha što mi on govori sa strane, rekao sam: "Ovo je pisao netko s blogerskim iskustvom!" Na to se on zagrcnuo i bojažljivo priznao: "Mmmmm, da. Znaš za Quintanu?"
"Jezus Krištuš! Jesus, Jesus Quintana?"
"Ma da…"
U prethodnom postu sam ustvrdio da u Hrvatskoj nikada nije bilo dobrih pisaca koliko danas. E, sad znamo za jednoga više.
Post je objavljen 05.11.2007. u 07:52 sati.