Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/guardianangel

Marketing

Trgovački centri vs. ja

Danas sam odlučio ići u neki od supermegalohipermarketa, trebalo mi je sušilo za robu na stalak kako bi mogao sušiti robu u stanu, ona mala (mića-pića) daskica za peglanje i sapun za ruke. I odlučih se za Getro. Zašto Getro? Ne znam, a nije ni bitno. Sjeo ja u auto i pravac Getro.

Kad sam uzeo kolica i ušao u Getro, kao da sam postao netko drugi. Javila se ona moja, biti će, ženska strana. Kako sam išao, tako sam trpao u kolica sve što mi se učinilo zanimljivim, i bez puno filozofiranja. Na kraju sam i našao stalak, ali daskicu nisam. Sapun sam kupio. Dakle, namjeru sam ostvario sa 66% planiranog. Ali, još sam uspio natovariti silne čipseve, salame, sireve, pudinge, pašte, pive, paštete, sokove...

I došao na kasu, 450 kn??? WTF? Meni bi trebalo zabraniti da idem u kupovinu. Morat ću se početi odvikavati, kupovina mi ide i predobro (inače, psst, rekord mi je 900 i neka kuna, a isto sam kupio svakave nevažne pi*darije).

Ali što na kraju imam od toga? Uglavnom će sve završiti povlačenjem onog užeta u kupaonici. Gdje sam bio - nigdje. Što sam radio - ništa. Gdje su novci - nema ih.

I još na kraju nisam kupio Vilin najdraži Nescafe od čokolade. Nije ga bilo. A jadan ja kad ona dođe.

Ali, da bi s kupovinom završio kraj mojih muka? Neće ići... Kad sam došao na parking zgrade, sada ja to krenem izvlačiti iz auta. Ali, jao, kako da ja to sve odnesem. Dobro, ove dvije vrećice zguram u šaku jedne ruke, a stalak nekako uspijem uloviti drugom i krenem prema zgradi.

Mnogi su me pitali taj dan kakvo je vrijeme u Rijeci. E pa, puhalo je, puhalo je poprilično jako. Sada zamislite mene onako pretovarenog po toj buri. Na prvi pogled bi se reklo da sam poprilično stabilan usljed, jelte (khmh) težine. Ali, pojavio se jedan problem na koji nisam odmah računao, a to je stalak. Taj stalak ima, onako zapakiran, površinu 2 m2. I kad vjetar zapuše, ja nosim jedro u rukama. Hodao sam ulicom onako cik-cak. Strah me samo bilo da onako lamatujući tim stalkom ne udarim u neki od mnoštva parkiranih automobila.
S obzirom da su još ove dvije vrećice u jednoj ruci imale cca 10-15 kg, morao sam stajati svako toliko. I na kraju sam došao u stan, jednu ruku nisam mogao dignuti, a stovremeno sam po navici još 10 min hodao cik-cak.

Drugi put moram uzeti još nekog sa sobom, barem da mi pomogne nositi :)

Post je objavljen 04.11.2007. u 23:33 sati.