Marketing
"I'd be a burglar. I'd burgle people."
Ako je zdravlje bogatstvo (kao što sam to već napisala u jednom postu), onda sam ja počela danas još malo osiromašila. Opet kašljem, ali ovaj put ne zbog alergije već sam se prehladila. Uzimam septogale, pijem čaj, kljukam se medom (koji ja by the way ne volim). Valjda bude pomoglo.
Ma... nevermind.
Imamo kompjutor već više od 6 godina, i mislila sam za svoju sister da već ima neko znanje. Ok, ne mora biti ko neki Japanac iz Sony-a ali mislla sam da zna barem osnove. No ona ne zna gdje je tipka za restartati kompjuter!
Priča ide ovako...
Ja se tuširam u kupaonici, a sestra u sobi sjedi za kompom. Ja sam se tek našamponirala/nasapunala, kad je njoj zablokirao komp. Počeo je čak i pištati. Ja joj vičem neka ga restarta, kad ona "Ne mogu, jer je zablokirao". 
Ja njoj vičem neka pritisne tipku za restart. Ona prvi put čuje za to 
! I na kraju sam ja onako nasapunata, omotana samo ručnikom morala ići pokazati gdje da restarta jebeni kompjutor, jer su i starci već digli paniku da što to pišti. 
I još kako sam se sagnula da me susjedi ne vide, stara mi počne srat da se pogrbljeno držim 
.
For the end, tri stvari koje su mi očito u krvi:
1. Posvađati se s ljudima oko banalnih stvari.
2. Razljutiti ljude, tako da se oni ljute samo na mene.
3. Reći krivu stvar, u krivo vrijeme, na krivom mjestu.
4. Da ljudi izvuču iz konteksta što je pisac, tj. ja htio (htjela) reći.
Ok, to su 4 stvari.
E sad zbilja za kraj:
Kad će više kraj škole??? Tek je prvo polugodošte, a već mi je puna kapa svega.
Post je objavljen 04.11.2007. u 21:07 sati.