Marketing
x..prawi prijatelji se nikad ne zaboravljaju..pogotovo ne ti..
NEKI KAŽU..DA BOG UZIMA NAJBOLJE..JER SU PRE DOBRI ZA OVAJ SVIJET..ZATO ONI IMAJU ZADATAK DA NAS ČUVAJU..
Pokušavala sam vam svima vjerovati kad ste mi rekli da će sve biti u redu..
rekli ste vrijeme će učiniti svoje..pokušavala sam vam vjerovati kada ste mi rekli da će sve biti ok..da treba prijeći preko toga..pokušavala sam vjerovati..
ali nisam..Jučer..u početku je bilo sve super..uživala sam u trenutku..
atmosfera je bila super..ali onda sam odjednom začula
meni poznatu melodiju..bila je to naša najdraža pjesma..koju smo nekada
znali pjevali zajedno..i nikada nam nebi dosadila..bila je to naša..samo naša pjesma,,i nisam ni slutila da ju više nikada nećemo otpjevati zajedno..
kako bih voljela,,još barem jednom..otpjevati ju sa tobom..zagrliti te..
poljubiti u obraz i šapnuti ti neke riječe koje sam odvano htjela..nisam znala kako se osjećam,nisam znala šta da radim..nisam znala što da kažem.. jednostavno nije mi bilo bitno..svi su samo blejali..a ja sam plakala..ali ni to mi nije bilo bitno..ta me pjesma užasno pogodila..ja sam pokušavala svoju bol zadržati u sebi,.,,ali suze su jednostavno krenule..sjetila sam se svega..
cijelog našeg druženja tjekom ovog života...našeg prijateljstva..koje je meni
toliko puno značio..a da ti to nisi ni znao..Sjetila sam se nekih riječi koje sam ti rekla..zatvorila sam oči..kroz glavu su mi prolazili svi trenutci..koje
više nećemo moći imati..i kroz glavu mi je prolazilo onaj jedan trenutak
koji ti je oduzeo život..nisam htjela mislit na to..ali bilo je jače od mene
Suze su klizile niz moje obraze..Smirila sam se..a nakon pol sata opet su pustili tu pjesmu..poludila sam..u onoj guži i onoj zbrci nekako sam pobjegla..otišla u wc..naslonila se na vrata i plakala..htjela sam samo malo vremena..da se isplačem..mislila sam u sebi..da možda ipak nije prekasno..da ti kažemo koliko te volim..ali
da onda sam se sjetila da je to nemoguće,,ne znam ali ja jednostavno ne mogu prijeći preko svega ovoga prošlo je 4 mjeseca..i sve me podsjeća na njega..i svaka riječ o njemu.. svaki trenutak..budi sjećanja..i osjećaje..koje tjeraju na suze...jedino što mi pomaže je glazba..i moji frendiči koji su tu uz mene..upravo skladam pjesmu posvećenu Domagoju..uskoro će biti gotova..eto bar nešto..sad mogu učiniti za njega..
Ne znam..otišao si samo tako... ja ti nisam uspjela reći kako se osjećam..a ti si bio jedini koji me svača..voljim te jeebeno
Ovim postom sam opisala jedan jučerašnji trenutak..di mi je jako teško bilo..a pošto nisam znala šta da napišem napisala sam i još jedan post o Domagoju..znam možda sam dosadna..ali jednostavno ja ne mogu..
užasno mi fali,,,isse...osjećam se užasno..Sutra je novi dan..ne znam šta sutra donosi..ali sutra mi možda bude lakše,,uvijek će biti boli..ali vrijeme
mi može pomoć samo da bi bude bar malo lakše....
Post je objavljen 04.11.2007. u 17:58 sati.