...~*Hello there, the angel from my nightmare...*~...
...~*Don't waste your time on me you're already
The voice inside my head (miss you miss you)*~...
Ovim postom puštam ga neka ode u zaborav... možda...
Znam... Rekla sam da je ON moja Novogodišnja odluka...
Rekla sam da volim njegove zagrljaje, da sam počela sa ispravljanjem pogrešaka...
I sve se to tako činilo i bilo... Sada... Mislim da se krivo činilo... od početka...
...~*Look for the girl with the broken smile
Ask her if she wants to stay awhile*~...
Gdje je puklo? Možda kada sam shvatila da nije to to...
Možda danas u mojim mislima... suzama
Možda i nije...
Ipak...Njemu je sve to igra, nema on nikad vremena za neke druge sastave...
Ja imam... I tila sam sve to dati njemu... Uzalud...
...~*Postoje u nama neke
neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari
neprevodive u riječ*~...
A sad...
Samo za njega ajmo dalje...
Vjerovala sam ti kada si rekao da ćeš mi pokloniti zvijezde ako treba...
Vjerovala sam i kada si rekao da te čekam...
Vjerovala kada si rekao da sam jedina koja UVIK imam šansu...
Vjerovala sam ti... VJEROVALA SAM TI SVAKU TVOJU LAŽ I POTONULA S NJIMA...
I još bih vjerovala... da imam što... vjerovat ću, samo reci riječ i zapečati poljupcem...
...~*If I would tell you
how much you mean to me
I think you wouldn't understand it*~...
Ali danas sam se zapitala koliko mi zapravo značiš...
Koliko? toliko da prevarim dečka s tobom
Toliko da pamtim svaku riječ koju si rekao...
Toliko da sam urezala svaki osmjeh i pogled upućen meni u svoje sjećanje...
Toliko da sam ti dopustila sve što si moje imao...
Eto toliko...
...~*One day, I'm gonna forget your name
And one sweet day, you're gonna drown in my lost pain*~...
A koliko ja značim tebi?
Toliko dovoljno da me onako grliš i ljubiš... pred svima u Caymana
Toliko dovoljno da mi lažeš da se ne sjećaš detalja...
Toliko dovoljno da mi tjeraš inat...
I toliko dovoljno da me čekaš na vratima kada te ignoriram...
Eto toliko dovoljno... A možda i ne toliko... MOŽDA...
...~*If I could, then I would
I'll go wherever you will go
If I could turn back time
I'll go wherever you will go*~...
Možda to i nije sve dovoljno... Probably nije...!
Oboje smo griješili, znaš i sam...
Ja sam prva počela sa pogreškama...
Navukla sam te na igru, a onda... on... Fabe
Krivo vrijeme, krivo mjesto...
Ali tvoja su to bila pravila!!! TVOJA!!! što više igračaka, zabavnije je, sjećaš se?
A i ti si bio drugdje... S NJOM...
I lagao si mi... DA JE TVOJA!
Možda meni u inat, možda samo iz navike...
Možda zato jer si to htio i briga te za mene...
Možda...
Jer grlio si me tren prije... Tren poslije rekao da te čekam i opet me nemirno grlio...
...~*Maybe I'm a liar,
But all I really know is
You're the only reason I'm trying.*~...
I tek da znaš...
Pomisli da mi značiš, pronađi to u mom pogledu...
Vjeruj mi svaku riječ koju kažem za tebe...
Skupi sve osjećaje, sve ostatke mašte...
Provjeri svaku priču što sam je porekla...
I opet nećeš znati što osjećam...
Lagat ću ti... Muljat ću ti...
Prevarit ću sve... Osim sebe...
Nisi zaslužio ništa više i ništa više ti neću dati...
I nikad neću plakati pred tobom kao druge... Moliti te...
Neću... I znaš to i sam...
Uvijek sam bila predobra muljatorica u ova 2mjeseca, predobra da se izvučem i da te uvjerim u suprotno...
...~*Sometimes I wish I was an Angel
Sometimes I wish I were you*~...
Ipak... Možda sve je ovo bio tek san... MOJ SAN...
Ali briga me... Znaš li zašto...?
Jednom ćemo se sresti... jednom očemo...
I sam znaš da očemo... Moramo... Premali je ovo grad... i Cayman...
Ali... Hoćeš li opet ponuditi onakve tajne poglede i skrivene osmjehe...
Hoću li poželjeti one poljupce i zagrljaje koje tolko volim...
Hoćemo li ostvariti sve... tajne naume... i dati sve... tajne prilike... samo ti i ja znamo koje...
Ili ćemo ostati razdvojeni, skriveni pod velom prijateljstva...
Gdje ćemo biti...
...~*I’m so tired of being here
suppressed by all of my childish fears
and if you have to leave
I wish that you would just leave*~...
I... Ja znam... Znam da ovo nečeš pročitati...
Kako?
Pa možda sam onako slučajno zaboravila spomenuti da imam blog...
Uuups!
I... Da pišem pjesme... U kojima je previše stihova za tebe...
I da pjesme na mom blogu kriju tebe još od vremena kada nisu trebale...
I sve skrivene riječi... Pozdravi... Poljupci... Ti...
My mistake, sorry...
Možda jednom dođem u napast sa samom sobom...
Pa ti otkrijem što sam zaboravila... Pa shvatiš...
Ali nema nade da oču...
Nikad nisam bila tolko slaba... Niti neću...
...~*Tell me that past times won't die...
Tell me that old lies are alive*~...
Eto... Puštam te u zaborav...
Ja sam nestajala... Ti si nestajao...
Ali ono što je bilo ne nestaje lako...
Nadam se da će biti ponovno probuđeno...
Pa ću te opet poželjeti u svojim odlukama i sanjati snovima...
I ti ćeš me držati u rukama i lomiti poljupcima...
...Odlazio si... Vraćao si se...
Sada odlaziš u zaborav...
Ako mi dopustiš...
Jer nikad me ne pustiš da do kraja odem...
...~*Boze, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i njena oka dva
Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja*~...
Eto toliko od mene...
Ovo je jedan tužan post jedne Just a girl with a broken smile...