pozz,ljudi..tnx svima na komentarima..ja se upravo vratila iz Zadra...cijel dan sam se drndala u fuc*** busu,mrzim autobuse,mrzim javni prijevoz...ma posljednjih dana mrzim sebe...aj ne baš toliko,nemam zašto već duuugo nisam ništa pogrešno napravila,huura za mene...nisam se ni pošteno izshoppingirala,da ubijem taj bijes i nervozu nakupljenu u meni prošlih tjedana...mojoj sister se niš nije dalo radit,pa sam dane provela spavajući i ubijajući samu sebe u pojam,razmišljajući,racionalizirajući sve što se dogoilo u zadnje vrijeme...i na kraju krajeva opet ništa nisam uspjela skopčat i pokopčat..ali takav je život..upravo sam se posvađala s mamom,prenaporna je,tako mi lako digne tlak..ne znam ni sama šta mi je..znam da on nju voli,previše i to mi je posljednjih dana stalno u mislima...još uvijek samo on...nalakirala sam nokte u crveno i mene tako banalna stvar podsjeti na njega,tj na stihove koji me vraćaju u prošlost:''..i taj crveni lak,miris suviše jak,dodir,trag,svaki dan kad se vratim u stan.sve moje njeno je...''to mi je davno layla pjevala kad bi srele njegovu djevojku..da,baš,sve moje njeno je,samo smo prije to njoj nabijale na nos u obrnutom smislu,da svaki put kad nema nje on dođe kod mene...ma ne da mi se čak više ni prisjećati..nekako su mi sve stvari još uvijek nesređene u glavi,moram prvo sama sa sobom riješiti sve probleme..i bit ću sretnija...što ne znači da nisam,jer jedva čekam sutra vidjet svoju Janu i Laylu,toliko su mi falile ovih dana...shvatila sam koliko su mi zapravo potrebne i koliko sam sretna što ih imam...e da Jano,zaboravila sam ti objasit ono od neki dan,kada si mi rekla da se ne bi trebala još uvijek mučit stvarima iz prošlosti,s njim...ja jako dobro znam da si u pravu i da bi te trebala poslušati,ali (uvijek postoji to moje ali =) ) ja ne mogu protiv sebe,jedino u što sam trenutno sigurna je to da bi sve to napravila ponovno i sve bi dala za njega,cijel svoj život,samo da mi se pruži još jedna,posljednja šansa...kažeš:''nemoj,samo će te boljet još više'',znam da hoće,ali sve bi podnjela za još jedan susret na našem starom mjestu,tamo gdje je cijel svijet bio pod mojim nogama,kad sam u njegovim očima gledala sebe,kad je bilo tako lako biti djevojka u ovom vremenu,kad nitko drugi nije postojao...ja ću još platit za ove svoje riječi,znam,jer me svaka od njih toliko boli,i preteško mi je gledati u njih ovako napisane,jer znam da ih on nikada neće i ne smije čuti,sad su tko prazne,upućene nikome...ja ću izdržati sve što je potrebno da vratim vjeru u sebe,da opet budem ona koja dobije 'sve' što poželi...nekad sam davno u sve te svoje ideale čvrsto vjerovala...i Jano,ja želim uvijek čuti tvoje mišljenje,da vidim i budem svjesna koliko griješim,problem je što nisam naučila učiti na svojim pogreškama..a to bi trebala biti važna lekcija u životu,ee trebala bi...i svima ostavljam pozz i hug,i ispricavam se što davim glupostima...ali netko i to mora =)
Post je objavljen 04.11.2007. u 18:30 sati.