I fell...then i was redeemed...now i'm fallnig again...
sad kad i malo razmislim o tome nishta mnogojakoga se nije promijenilo.
i'm still stuck between worlds...onoga odraslih ljudi, pretrpanoga odgovornostima i nagradama koje proizlaze iz poshtivanja istih...i onoga nevine mladezhi, slobodnoga duha i extravagantnih iskustava poprachenima osjechajima euforije.
how to choose?
premda dobro vec znam da there is no choice, da je sve vech predodredjeno, opet sam prisinjen birati, a ne zhelim birati, nemogu birati.
and so, i have only two choices left:
ne izabrati nishta i odbaciti ovaj zhivot, embrace the abyss that follows this mortal life without fear and never look back...
or
choose both, shto nikada nebih mogao napraviti sam, nisam dovoljno motiviran.
shto znachi da mi treba osoba koja che me motivirati, a samo jedna vrsta osobe to mozhe, i kad bih mogao, zhrtvovao bih sve da nadjem tu osobu, ali nemogu, nisam dovoljno motiviran, shto znachi da mi treba osoba koja che me motivirati, a samo jedna vrsta osobe to mozhe, i kad bih mogao, zhrtvovao bih sve da nadjem tu osobu...
rekurzivnost ovoga svijeta mi polako postaje odvratna.
i ne preosatje mi nisha drugo nego cekati i nadati se da che me ta osoba pronachi i da che ona postati ta osoba koje che me motivirati da ju pretvorim u osobu koja che me motivirati da izaberem opciju broj dva i da nechu napraviti nishta glupo u medjuvremenu.
a opcija c, nishta od navedenog???
to je nazhalost neprihvatljivo jel bi u tome sluchaju svemir izbcio critical error, a to nikako nije dobro za nikoga od nas...ili mozhda je?
Post je objavljen 04.11.2007. u 01:31 sati.