post nije objavljen u vrijeme kad je napisan kako bi zbunila one koji eventualno pokušaju malobrojne činjenice povezat sa stvarnim ljudima i događajima.
danas smo cijeli dan imali goste. uglavnom raznolika familija. slavilo se. inače mi se čini da sam prilično rijetka biljka po tome koliko volim i cijenim sve članove svoje uže i šire obitelji, a ima ih jaaako puno. iznimaka koje baš i ne mogu smislit je jaaako malo, i uglavnom su razlozi vrlo konkretni, a obično i shvatljivi i opravdani. ali neću sad o njima. kad se rodbina gleda šire od onog roditelji - braća - sestre, mojih se može nabrojat puno... zapravo, nisam sigurna ni da ih se može tako lako nabrojat. ali mene su odgojili da je to moja krv [o kako ovo tomsonovski zvuči... bljak!] i one koji mi nisu simpatični barem poštujem. a opet, nekako valjda imam sreće pa mi ih je većina stvarno draga. imam i manji krug onih koji su mi među svima njima najposebniji i najdraži. njih nekoliko volim bezuvjetno i neopisivo puno. obično je ta velika ljubav uzajamna od mog nultog rođendana (ili njihovog, za one jako malobrojne mlađe od mene). e pa sad... jedna od takvih (najdražih, ne mlađih od mene) je danas bila kod nas u gostima... i njen dragi je bio s njom. nju obožavam otkad znam za sebe, a njega poznajem od ne tako davno, ali tip je po mom mišljenju baš drag i simpatičan. prema njoj i njenom malom anđelu je dobar, izgleda da se jako vole i kad se sretnemo prema meni se ponaša i više nego ok, stvarno nema nitko ništa prigovorit.
eh sad... ono od čega je meni muka... meni ljubav i poštovanje prema obitelji nije palo s kruške... to sam "naučila" jer sam u životu vidjela da se tako ponašaju drugi oko mene... naravno, prvo roditelji. i nisam više mala pa znam i zato što su mi vrlo jasno rekli da su se trudili usaditi mi takvo razmišljanje od najranijih godina jer smatraju da je obitelj važna. zapravo najvažnija.
i onda vidim danas, a to se ustvari proteže već neko duže vrijeme... neke stvari, za koje neznam jesu li me više iznenadile ili pogodile... baš sam se osjećala nekako jadno zbog toga. oni koji su me naučili svemu navedenom, sad sjede za stolom i uopće se ne ponašaju u skladu s tim. zapravo, ponašali su se totalno suprotno. istina, nije bilo svađe, ali je sve bilo ispunjeno nekim glupim sitnim prigovorima i prijetnjama... mislim, svaka od tih malih rasprava nije ništa sama za sebe, ali ne vide se dugo i ne pokušavaju to promijeniti i onda se tih sitnica nakupi pa to ne zvuči nimalo lijepo u situaciji kao ova danas. ponekad ovi dvoje koji su nam došli u goste pokušavaju to sve bar malo nekako pokrenuti na bolje... nekim komentarom, prijedlogom ili čim već... na neku foru moji roditelji to skoro svaki put uspiju dočekati s negativnim stavom... i onda se sve svodi na nabacivanje negativnih komentara na sve strane. razišli su se skoro pa posvađani. a još kad čujem kakve su komentare imali moji roditelji o to dvoje gostiju nakon što su ovi otišli... ostala sam toliko šokirana da nisam mogla ni posvađat se s njima oko toga (konstruktivno ili ne) a ni plakat od muke.
ali... rekli bi oni iz hladnog piva - nije sve tako sivo! pa i nije... počinje ples sa zvijezdama! weeehaaa!!! veselje na petu potenciju! mogu mi sve ukinut i zabranit, ali to mooooram gledat!
Post je objavljen 29.10.2007. u 00:16 sati.