Moram se najprije ispričati onima koji su očekivali post "nedjeljno razmišljanje", jer umjesto njega moram komemorirati jednu obljetnicu. Naime, danas su točno tri godine kako sam "postao medijska zvijezda". Naime, zbog spominjanja mogućnosti da je magija imala utjecaja na smrt predsjednika Tuđmana, uzbunila se sva "medijska legija", tako da su čak i internetske stranice njemačkoga govornog područja (a možda i drugdje) tome posvetile pozornost. Tako sam se "probio i izvan granica Hrvatske". Krenula je silna i nepodnošljiva lavina kritika, optužbi i pljuvačine, čime sam u prvom trenutku ostao zatečen i zapravo šokiran. Nijedan kritičar ili kolumnist ni jednoga hrvatskog medija nije preko te teme prešao šutke. Mjesecima sam nazivan najpogrdnijim imenima i "titulama"... A što sam doista rekao, reći će ovaj post.
PREDSTAVLJANJE TROKNJIŽJA HRVOJA ŠOŠIĆA:
"ISTINE O DR. FRANJI TUĐMANU"
Zagreb, 3. studenoga 2004.
Tema: MAGIJA - Osvrt na prilog o Harryju Potteru
Braćo i prijatelji,
Najprije čestitam bratu i prijatelju Hrvoju što se odlučio izvesti ovakvo potrebno velebno djelo i što je to uspio. Zahvaljujem mu što je - nije paradoksalno da to ističe svećenik - prepoznao također važnost magije u suvremenom životu, čega mnogi – pa ni ka(p)tolički intelektualci – nisu dovoljno svjesni. Jer, premda smo neprekidno izloženi Božjem milosnom djelovanju, sav je društveni život uronjen u more magije.
Mnogima je također nepoznato da je jedan javni magijski obred imao ako ne presudnu onda možda važnu ulogu i u životu pokojnog predsjednika Tuđmana. Bilo je to godine devedeset i neke (ne znam točno je li koju godinu prije njegove teške bolesti ili smrti); Vjesnik je, mislim, donio kratak prilog o tome. Naime, na famoznom "Samoborskom fašniku" nepoznat Netko dao je napraviti golemu lutku tadašnjega hrvatskog predsjednika i hrvatskom puku podvalio da tu lutku u histeričnom zanosu probada iglama kao u magijskom woodoo-obredu. Imam pouzdanu informaciju da je to koordinirano iz zagrebačke "magijske središnjice".
O magiji u politici, gospodarstvu, financijama i kulturi ispisana su brda literature. Tako, na primjer, postoji mnogo knjiga koje dokumentirano opisuju magijsko ozračje koje je iznjedrilo Hitlera. Itd. Nažalost, nisu prevedene na hrvatski. Poznato je međutim da upravo magija ima ključnu ulogu i značajno mjesto u životu i radu arhitekata tzv. novog svjetskog poretka. Oni sve svoje planove izvode u četiri faze.
Najprije nastupa (1) magija koja pripravlja prostor za nastup i ukorjenjenje točno određene (2) kulture. Kulturnim sadržajima se u ljudima stvara sklonost za prihvaćanje (3) političkih ideja. Politika na tom pripravljenom duhovnom tlu donosi odluke, nakon čega slijedi (4) operativno provođenje na terenu. U suvremenom svijetu ključnu ulogu u tome procesu imaju mediji odnosno – kako bi rekao Chomsky – propaganda.
Zapanjujuće snažan prodor magijskog utjecaja upravo na djecu krenuo je, u cijelom svijetu (tu, začudo, Hrvatska nije kasnila!) oko magijskog milenijskog obrata, s knjigama-bajkama o Harryju Potteru.
Vratimo se malko u prošlost. U predbožićno vrijeme 1983. "Zagrebački kinematografi" konačno su nakon tolikih godina totalitarne cenzure počeli prikazivati cjelovite verzije svjetskih filmskih hitova Deset Božjih zapovijedi i Ben Hur. Gledatelji – među kojima su mladi kršćani bili daleko najbrojniji – masovno su hrlili u kino-dvorane. Tadašnji je najglasovitiji omladinski list Polet taj fenomen popratio komentarom da "oduševljeni mladi klerikalci upiru oči u nebo na platnu, izvan sebe od traženja boga u sebi... Nekome je očito stalo da nam svrne oči na nebo, sada kad je potrebnije no ikad da ih upremo pred noge."
Gotovo dvadeset godina poslije, tim je istim gledateljima, a osobito njihovoj djeci i svim mladima, isti kino-distributer također u predbožićno vrijeme godine Gospodnje 2001. filmom "Harry Potter i kamen mudraca" ponudio za rekreaciju razmišljanje o novom junaku – Harryju Potteru. Film je snimljen po scenariju već napisanog prvog dijela planiranog magijskog sedmoknjižja o vradžbinskim vještinama toga već globalno poznatog virtualnog dječaka.
Osim toga, iste je godine, kao bliža "priprava za Božić", tisućama mladih ponuđena i koncertna "duhovna obnova" finske tzv. gothic-rock skupine Him u zagrebačkom Domu sportova točno dva tjedna prije Božića. Glavni je pjevač grupe, aludirajući na skori blagdan, posvećujući pjesmu "Enjoy in sorrow" palom anđelu, razdraganoj publici – uglavnom mladim vjernicama "dark-duhovnosti" – rekao: "Ovo je za Lucifera koji je pao s nebesa i stvorio vlastiti pakleni svijet, bez kojeg spasenje ne bi bilo moguće."
Premda bi svuda u demokratskom svijetu obje takve pojave izazvale reakcije vjernikâ, kao što se već dogodilo, negdje i s vrlo žestokim osvrtima političarâ, npr. u Australiji, Indiji i Americi, u našim se medijima, pa ni u tzv. desnim ili radikalnim crkvenim glasilima, gotovo ništa sličnog nije moglo primijetiti, premda su i mračna glazba i filmska magija izazvale veliko zanimanje naše metropolske (kršćanske) mladeži. Štoviše, žalosnije od svega jest da su u katoličkim medijima, osobito nakon projekcije filma, zaredali pozitivni osvrti o fenomenu Harryja Pottera. Taj naivan, grub i poguban previd ima nekoliko propusta.
Dakle, osnovni je propust prilogâ o "liku i djelu" knjiškog (i filmskog) maloga čarobnjaka Pottera "koji je već osvojio svijet", jednostran odnosno afirmativan i vrlo površan pristup bez imalo kritičnosti. Kao temeljna argumentacija uzimana je zdravo za gotovo najčešće izjava nekog teologa, naivno kao da ju je potpisao sam kardinal Ratzinger. Zanemarena je činjenica da u svijetu i kod nas neki teolozi daju svakodnevno izjave koje nikoga ne obvezuju i s kojima se u Crkvi nitko ne slaže. Poznato je također da su neki svećenici, pa i biskupi, zbog nedovoljne upućenosti i naivne dobrohotnosti, pisali čak i predgovore knjigama s područja New agea!
Zatim, potpuno je lažna tvrdnja kojom se često operira, da Harry Potter pobjeđuje ljubavlju i dobrotom. Ne, on pobjeđuje - magijom! Bez svojih vještičarskih sposobnosti koje su mu urođene a da i nije svjestan (u vještičarskoj školu u Hogwartsu on ih samo razvija odnosno proširuje!), on bi bio običan - bezjak! Dakle jedan od "normalnih" siročića kakav je svijet pun. Upravo je ta naglašena uzvišenost izdvojenog svijeta magije - Hogwartsa i njegovih stanovnika - nasuprot "normalnom" svijetu bezjaka (što to znači: oni koji su bez svoga "ja"; koji su bezveznjaci, idioti, zli; koji su bez jakosti koju daje magija...?), vrlo problematična i nekršćanska. Isus Krist je dokinuo takve razlike. Upravo je Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima, isticanjem da smo "svi Jedan u Kristu Isusu!" (v. Gal 3,26-29), naglasio da kod Isusu nema goimâ, "nečistih", "prosvijetljenih", itd.
Kao temeljna podvala cijelog fiktivnog svjetonazora i opusa bivše "nezaposlene samohrane majke" gđe. Rowling, kako joj svi sažalno tepaju ne propuštajući navesti da je danas najbogatija spisateljica na svijetu (je li i to možda neka poruka našim nezaposlenim majkama kojima je ukinut doprinos za djecu?), jest da je magija nadomjestak za vjeru i religiju! A upravo je takvo trovanje mladih duša lako izvedivo jer je pogubna teza servirana kroz simpatičan i k tome tragičan dječji lik. Budući da dijete i mlad čovjek teško razlikuju svijet fikcije od stvarnosti, sva magijska djelovanja na podsvijest sigurno su stvaranje podloge za pogrešan životni stav poslije.
Već su kompetentni autori upozorili na bitnu opasnost New ageova neognosticizma, koji je zamaskirano prisutan u mnogim duhovnim sadržajima osobito u medijima, a to je da može postupno promijeniti duhovnu supstancu kršćanskog vjerničkog svjetonazora. Koliko je taj podmukli pothvat lakše izvediviji u mladim dušama, nije potrebno isticati. Nije li simptomatično da je hrvatski izdavač knjiga o Potteru svojedobno nagrade djeci dijelio u prestižnom zagrebačkom hotelu uz svijetleće bundeve i točno u ponoć? Zar nije pogubno djeci od najranije dobi sugerirati da je rješavanje svih životnih problema i zadaća najlakše - magijskim trikovima? Pa se onda čudimo što se čude svojim "starcima" što su u svemu nesposobni tranzicijski šeprtlje.
Stoga najiskrenije potičem roditelje i odgojitelje (te osobito kritizere "paranoičnih kritičara") da bar jednu knjigu o Potteru svakako - pročitaju! Opasno je naime ili bar nekorektno o nečemu se izjašnjavati i pritom "argumentirati" tuđim sudovima kao svojima. Priznajem da sam od početka osjećao određen otpor prema toj literaturi, ali ipak sam se prisilio i pročitao prvu knjigu ("Kamen mudraca"), doduše teškom mukom jer uopće nije tako zanimljiva kako se to medijski napuhuje (Andersen, ili naša Brlić-Mažuranić su neusporedivo zanimljiviji!).
Druge knjige iz najavljenog niza od planiranih "sedam svetih knjiga", koliko ih brižna duhovna majka milijuna djece diljem svijeta kani napisati, nije potrebno čitati jer ne donose nikakve bitne novosti. Preporučujem također čitateljima, a posebno "suvremenim mladim i starim ljudima koje privlači Harry Potter", da pokušaju nekako povezati poteromaniju i zaključak teološkog osvrta vrlo kompetentnog i uglednog stručnjaka za područje tzv. nove religioznosti p. Mije Nikića (Glas Koncila, 6. siječnja 2002., str. 11):
"U Europi su prisutne mnogobrojne sljedbe istočne i zapadne provenijencije, kao i drugi pseudoreligijski pokreti pridošli iz svijeta okultizma, magije i ezoterije, oblikujući svojevrsnu religiju sinkretističke naravi." Osobito pak preporučujem stručan esej "Poganizacija dječje kulture" kanadskog pisca i slikara Michaela O'Briena te sjajan intervju s njime, koji je pod naslovom "Što je naopako kod Harryja Pottera?" objavljen svojedobno u listu MI, (a može ga se naći i na internetu na web stranici www.zenit.org).
Ukratko, nema nikakve dvojbe da je sadržaj knjiga i filmova o Harryju Potteru svijet magije i vračanja. Međutim, to su aktivnosti koje Bog u Svetom pismu naziva "grozotom" a Crkva ih apsolutno osuđuje. Stoga je stravično da su i hrvatski mediji postali oruđe izopačenosti te daju svoj prilog globalnoj marketinškoj histeriji kojom se neiskvarenu i nevinu dječju dušu vrlo podlo i perfidno na suptilan način gura u okultne subkulture.
Budući da je autorica izjavila da je svaki sljedeći svezak niza knjiga o Potteru mračniji od prethodnoga, dužnost je svih kršćana, a osobito katoličkih roditelja i odgojitelja, da se trgnu iz medijske uspavanosti te konačno počnu razlikovati duhove i u kulturnim sadržajima, kako ne bi nehotice postali suradnici "sinova mraka" koji im upropaštavaju djecu. Odnosno, ne upoznamo li se dovoljno i ozbiljno s ulogom i utjecajem magije te okultnih i tajnih društava u svim sferama života, vrlo se lako može dogoditi – kako reče Michael O'Brien – da sami nehotice pridonesemo mračnoj budućnosti zapadne civilizacije.
Jer, bez svetopisamskog razlikovanja duhova, bez razmišljanja, takvog povezivanja i slaganja duhovnih kockica u ovom šarolikom idejnom mozaiku oko nas - samo s naivnim prihvaćanjem svega što je "in" i što mediji reklamiraju, u "dijaloškoj" (neki bi čak rekli "ekumenskoj") atmosferi širokog prihvaćanja suptilne inkulturacije novog poganstva u kršćanstvo, a sve u skladu s "novim europskim standardima" - mnogi će se začuditi kad se najednom nađu na otvorenoj "božanstvenoj livadi" New agea, ekološki potpuno čistoj od kršćanstva!
Post je objavljen 03.11.2007. u 22:21 sati.