Marketing
nepoznata uspješnica
Jedan od onih koje ubrajam u prave sjedi u birtiji i pije. Još dok je bio trijezan sjednem s njim i pitam kako je. Veli da je dobro, a uskoro će biti još bolje. Dobro. Pitam kako mu je prošla posljednja knjiga. Tu se on osvrne oko sebe da nas tko ne sluša…
Poznati izdavač objavio mu je knjigu odmah u dvije tisuće primjeraka, što je za naše prilike gdje se knjige tiskaju u nakladama od pet stotina ili osam stotina komada, neuobičajen potez. Knjiga je pobudila zanimanje i dobila niz pohvalnih kritika, a i čitateljima se svidjela. Nakon šest mjeseci dođe pisac u jednu knjižaru, primijeti da više nemaju njegove knjige i pita voditelja knjižare zašto je tako. Veli taj da su sve rasprodali, zvali izdavača da pošalje još, ali usprkos nekoliko požurivanja, nisu ništa dobili. Pita pisac u još nekoliko knjižara, u svima odgovore isto. I taman što je nakanio otići do izdavača pitati što se događa, kad odjednom njegova knjiga u svim knjižarama! Istovremeno od izdavača stigne službena obavijest da je u šest mjeseci prodao dvadeset i pet primjeraka, te mu isplaćuje njegovih 5% autorskog honorara.
Prođu tri mjeseca, ponovo knjiga nestane iz knjižara. Kažu piscu knjižari da iz izdavačkog poduzeća na narudžbe odgovaraju da više nemaju naslova na skladištu. Ode pisac izdavaču i zapita bi li bilo red da mu isplati dogovoreni postotak za dvije tisuće knjiga. Ma kakvi! - kaže izdavač. Nisu prodane. Naokolo su po knjižarama, čekaju kupce. Kako je knjiga po knjižarama, kaže pisac, kada je nigdje nema?! Ako su i prodali, kaže izdavač, nisu javili ni poslali novce, pa za njega kao da i nisu napravili ništa.
Za tri tjedna, ponovo sve knjižare imaju knjigu u dovoljnoj količini. Pita pisac da li prodaju. Prodaju, kažu knjižari. Nešto je tu čudno…
Pisac naleti slučajno na prijateljicu iz gimnazije. Kaže onda da radi u računovodstvu upravo kod njegovog izdavača. Kako se prodaje njegova knjiga? Kaže ona, odlično! Već su je tri puta doštampali, svaki puta najmanje još tisuću komada, ako ne i više. Ne zna napamet, možda su u jednom navratu doštampali još dvije tisuće primjeraka. Popizdi pisac. Hoće iz istih stopa otići izdavaču da se izdere na njega. Molim te, nemoj! - kuka prijateljica. Nemoj mu reći da išta znaš, naročito da sam ti ja rekla, izgubiti ću posao.
Ne može pisac išta reći. Samo gleda. Vidi da se knjiga prodala bez ikakve reklame u godinu dana u više od pet ili šest tisuća primjeraka, a da je nitko ne spominje. Nema je na popisima najprodavanijih knjiga, ne pozivaju ga u "Dobro jutro, Hrvatska" ni slične emisije u kojima pojavljivanje pobuđuje publiku da potraži što je to taj autor napravio. Nema promocije prilikom drugog i trećeg izdanja. Oni koji objavljuju izvještaje o čitanosti obično to baziraju na uvidu u tri-četiri prodajna mjesta, i ne vide da je knjiga tražena posvuda, a ionako ga ne vole. Do knjige ljudi dolaze manje-više slučajno, a glas o njoj širi se od uha do uha, pa onda oni koji su je pročitali kupe još poneki primjerak za rođendane i slične prigode. Uz malo reklame, s malo poštenja, ono što je već čudo u zemlji u kojoj se literatura smatra izuzetno uspješnom ako se proda u tisuću komada, a da ne se prodaje za bagatelu na kioscima, moglo je biti prodano i u desetak tisuća. I izdavač i pisac bi zaradili višestruko bolje. Ovako je izdavač uspio zaraditi mrvicu izvaravši pisca i zapravo zaista izdavši knjigu koju je izdao.
Dok je pisac završio priču uspio se napiti, pa se i oraspoložio i bio je sasvim dobro, no kako ne volim gubiti vrijeme s pijanim ljudima, otišao sam kući zapisati današnji post za svoj blog. Jest da je to besplatno, ali barem mi nitko ne gricka ono što sam zaradio.
Post je objavljen 03.11.2007. u 18:25 sati.