Danas predstavljanje gospođe i gospodina iz grupe The Weepies. Odnosno, ono što sačinjava njihovu glazbu.
Njeno ime je Deb Tilan. Njegovo Steve Tennen. Upoznali su se 2001. godine u Bostonu, u baru, kad je ona, pjevačica i tekstopisac, došla čuti što on pjeva. On ne zna da je ona mjesec dana konstantno preslušavala njegov samostalan album, a ona ne zna da se on sav unervozio kad ju je ugledao jer je zadnjih mjesec dana slušao njen samostalan album.
Nakon što je koncert završio, upoznali su se, sjeli, otvorili bocu vina i počeli pričati, svirati, pjevati i pisati tekstove. Od tada je prošlo 6 godina. Prošli mjesec su dobili sina, a njihova grupa The Weepies, je postala jedna od najprepoznatljivijih u kategoriji indie pop-folk.
Osobno, ne znam kako bi ih opisala. Jako su jednostavni. I tako od prve do zadnje skladbe. Sami su rekli da je njihov prvi album ''Happiness'', bio produkt sreće, sreće kao emocije, dok ''Say I am you'', ulazi u dublje sfere tog istog osjećaja.
Što meni stvarno paše. Jer imaju taj mali senzacionalan zvuk koji mi odgovara kad osjetim potrebu za odmorit uši. Pružaju jednu glazbenu harmoniju.