,blacky19.blog.hr" />
Marketing
Iskreno, još uvijek nemam baš nekih ideja što bih mogla pisati...onak, ispada kao da nemam uopće inspiracije za ništa. Neki dan sam se toliko probijala svojim bezveznim razmišljanjima da boli. Puklo me nešto pa mi palo na pamet kako će mi ispasti naredne godine. Onak, nebi htjela biti jedna od onih ljudi kojima život prođe a da nisu ni trepnuti stigli. Što ako se i ja nađem u toj kolotečini, da jednog dana samo navršim 40., a da su mi te godine prošle uzalud? Nekako mislim da moram početi iskorištavati život do maximuma, da jednostavno moram ispuniti sve ciljeve koje sam si dala još dok sam klinka bila, naravno, i tad sam već znala što i kakvim želim svoj život. Nekak mi je, ma ne znam, kao da mi fali netko tko je prošao sve barijere i sva ta sranja koja mene tek čekaju te da mi kaže kako se postaviti u kojem trenutku, kako da dođem do onoga što želim imati itd.... Ma, da, pa meni treba Bog! Što ako ne iskoristim ovo sad dok sam mlada? Što ako ostarim kao neki ljudi i onda onako postrance budem promatrala mlađe generacije kako uživaju u životu i onda se budem grizla da sam i ja tako mogla da sam bila pametnija. Bez obzira na vezu, ljubav ili bilo što, mislim da bi se i profesionalno trebala malo više angažirati, stvoriti neki svoj sigurnosni background, onak za svaki slučaj. Tko zna što me čeka. Možda me moj zeko ne bude zauvijek volio,a što ću onda? Pa da mi bude kao mojoj staroj? A ne, nikada...
Post je objavljen 03.11.2007. u 16:51 sati.