Pregled posta

Mesićeva stupidnost - "VELIKA KOALICIJA", definitivno ne prolazi!

SVE RASPOLOŽIVE ANKETE POKAZUJU DA JE PREKINUT TREND DOMINACIJE SDP-a KOJI JE IZGUBIO ČAK OKO 15% POPULARNOSTI U ZADNJA TRI MJESECA


Priredio: THEO LJUBIĆ


Agencija MEDIANA je u devetom mjesecu ove godine istražila kako se je SDP popeo na 41,9 %, a HDZ pao na 30 % popularnosti među biračima. U terenskom istraživanju koncem istog mjeseca i to na uzorku od 4000 ispitanika, agencija je PULS došla do zaključka da se je SDP-ova prednost smanjila na čak 2%.
Agencija PULS je i sredinom desetog mjeseca napravila slično istraživanje, te su se, kako izvještavaju mediji i sama agencija, HDZ i SDP izjednačili čak u decimalu: oboje su dobili 30,3 % glasova, s ogradom da SDP pobjeđuje u 6, a HDZ u 4 izborne jedinice.
Istovremeno su novu anketu naručili Večernji list, Media Servis i RTL Televizija, pa se je pokazalo kako je HDZ prešao u lagano vodstvo s 1,5% prednosti. Činjenica je evidentna: SDP je izgubio skoro 15% bodova prednosti pred HDZ-om, što ih je bio dobio nakon smrti Ivice Račana i nakon dolaska "Zorananemampojma" Milanovića na mjesto predsjednika stranke.

Notorna je činjenica kako je trend uspona i dominacije SDP-a, koji je obilježavao hrvatsku političku pozornicu od kasnog proljeća do početka jeseni, upravo sad, svega par tjedana uoči parlamentarnih izbora, zaustavljen i preokrenut. Naravno, razlozi za tu promjenu su i više nego očigledni. Dakle, iscrpljeni su svi sentimentalni motivi koji su građani davali SDP-u kao potporu, zbog smrti Ivice Račana. Poprilično je iscrpljen i element novoga u pojavi "Zorananemampojma" Milanovića. Isto tako, i sam se Milanović potpuno bespotrebno i politički gledano, analfabetski upustio u niz osobnih polemika s dr. Ivom Sanaderom, u kojima je "Zorannemampojma" redovito lošije prolazio. Svjestan toga, počeo je i vrijeđati svog političkog protivnika epitetom "debela neznalica". Dakle, očito je "Zoranunemampojma" Milanoviću jedini argument ostao - vrijeđanje. Ako Milanovi, dakle, sa dr. Ivom Sanaderom mora razgovarati jezikom uvreda, takva retorika šefa SDP-a (koja je definitivno neprimjerena immageu i vrijednosnom sustavu SDP-a kao takvog) samo koristi dr. Ivi Sanaderu i HDZ-u, a izuzetno šteti "Zoranunemampojma" Milanoviću i SDP-u.
S druge strane gledano, svojom potporom Milanu Bandiću, "Zorannemampojma" Milanović do krajnjih granica je kompromitirao svoju tezu kako je borba protiv korupcije glavni sadržaj izbornog programa SDP-a.

Osobno razumijem da je SDP nakon smrti Ivice Račana u nekoj vrsti faze političke konsolidacije, koja nužno podrazumijeva unutarstranačka sukobljavanja, no jako je nezgodno kad se ti sukobi događaju tik uoči samih izbora, obzirom da oni kao takvi prirodno slabe izborni potencijal SDP-a.
Naravno, svemu ovome definitivno treba pribrojiti i duplex "dvojca bez kormilara", jednu vrstu dvostrukog identiteta stranke SDP, dakle, istodobne izborne kandidature Ljube Jurčića i Zorana Milanovića. Njih dvojica nisu ni svjesni, a vjerojatno nije svjesna ni matica SDP-a da ovaj duplex dvojca bez kormilara ozbiljno narušava, ne samo političku vjerodostojnost, nego čak i samu ozbiljnost stranke kakva je SDP. Biračima još nitko nije odgovorio na jedno temeljno pitanje: - A za što se to "Zorannemampojma" Milanović kandidira?
Ipak, sve ovo uzevši u obzir, stranka SDP je i dalje poprilično ozbiljan kandidat za eventualnu pobjedu na skorašnjim parlamentarnim izborima. No, ukoliko i izgubi (što ne bi čudilo) s tijesnim rezultatom, SDP ne treba biti nezadovoljan, nego bi se definitivno svi u SDP-u, a i oni koji će glasati za njih, trebali zapitati, kada je to SDP prije ovih izbora samostalno nastupajući (prije je SDP uvijek bio u nekim koalicijama) osvojio nekih 30-tak % glasova. SDP je ipak relevantan kandidat za pobjedu prije svega zato što sam HDZ nije uspio, pored svih nastojanja, ozbiljno povećati svoj izborni potencijal. HDZ je definitivno, i kada je zaostajao oko 12% za SDP-om i sada kad su naoko izjednačeni, tj. po najnovijem, kad HDZ blago vodi, ostao na 30-tak % glasova, bod ili dva dolje ili gore,

Trenutno aktualni premijer dr. Ivo Sanader i HDZ, pošteno govoreći, nisu do kraja uspjeli uvjeriti značajniji postotak hrvatskih birača, osim već poznate trećine glasačkog tijela koja već punih 15 godina glasuje za HDZ, da podrže Hrvatsku Demokratsku Zajednicu. Kako izgleda, HDZ još nije uspio do kraja mobilizirati dostatan broj glasača Centra i neopredijeljenih birača, u cilju da postigne bolji izborni rezultat. Mozda će im to uspjeti u sljedećih par tjedana, obzirom na očekivanu snagu kampanje po kojoj je HDZ i iace poznat. Treba navesti i to da je hrvatskim biračima dobro poznata stvar da se je HDZ promijenio i da je iz pokreta prerastao u relevantnu demokratsku stranku desnog centra, te da je kao takav primljen i u EU Parlament medju ostale pučke stranke političkog centra u Europskoj Uniji.

Predsjednik Republike Hrvatske, Stipe Mesić, unatoč tome što umišlja kako je "Velika koalicija" njegova umna tvorevina, činjenice ipak govore drukčije. Veliku je koaliciju u hrvatskoj javnosti prvi bio predložio upravo sadašnji premijer i leader HDZ-a, dr. Ivo Sanader još ljeti 2002. godine dok je HDZ bio u opoziciji, a što je zabilježio tjednik Globus. U ono vrijeme, a pod ravnanjem neprirodne, točnije "vlade abortiranih šestorki" (SDP, HSLS i ostala ekipa snova) koja se je vrlo brzo pretvorila u "četvorku", Republika je Hrvatska bila izrazito politički nestablna, s neizvjesnom EU budućnošću, te sa jakom radikalnom desnicom koja je prijetila demonstracijama i vojnim udarima, te zemlja s nedirnutom mrežom organiziranog kriminala koji je izravno utjecao na odluke državnog vrha i to gotovo svo vrijeme mandata Račanove Vlade. Ipak, treba se priznati da je Račanova vlada uspjela manjim dijelom suzbiti kriminal, a što je kasnije još više nastavila i ova sadašnja Sanaderova vlada; no, Hrvatska još nije oslobođena organiziranog kriminala.
Ipak, danas je Republika Hrvatska politički stabilna zemlja, s jasnim euroatlantskim perspektivama. RH je angažirana u svijetu i u međunarodnim mirovnim inicijativama, pred ulaskom je u NATO, a postala je i nestalna članica Vijeća sigurnosti u mandatu Vlade dr. Ive Sanadera. Danas u RH ne postoji nijedna stranka koja zagovara radikalne političke opcije, a koja ima bilo kakve šanse na izborima. Republika Hrvatska se isto tako može pohvaliti da je dijelom oslobođena nekih od protagonista organiziranog kriminala, a glavni su pomagači jedne od kriminalnih mreža također prije nekoliko godina eliminirani iz državnih sigurnosnih službi.

Ovdje eksplicitno treba reći kako danas u Republici Hrvatskoj ne postoji nijedan viši nacionalni interes koji bi na neki način opravdao stvaranje velike koalicije. No, ne treba smetnuti s uma kako će ipak i HDZ i SDP sve učiniti, neovisno o zasad konzervativnoj i euroskeptičnoj izbornoj retorici SDP-a, da RH što brže uđe u NATO i u EU. Velika je koalicija nemoguća i na krajnje osobnoj razini. Nakon svih teški riječi do sada izmijenjenih između političara HDZ-a i SDP-a, bilo bi krajnje neprimjereno, točnijeneukusno da Hrvatska Demokratska Zajednica i Socijaldemokratska Partija formiraju zajedničku vladu. Takav bi eventualni potez definitivno dokrajčio političku vjerodostojnost hrvatskih političara u očima birača.
Mesićeva stupidnost izrečena nedavno o velikoj koaliciji, osim što je to neopravdano podcjenjivanje moralnog aspekta same politike, ona je i neprilična također i na razini aktualnih stranačkih programa HDZ-a i SDP-a. Iako se obje stranke, manje-više slažu spram vanjske politike RH, njihovi se gospodarski programi u nekim elementima drastično sukobljavaju, pa se postavlja temeljno pitanje kako bi SDP, koji želi oporezivati prihod od dionica, sjedio u HDZ-ovoj Vladi koja biračima obećava da neće biti novih poreza? Drugo temeljno pitanje je kako bi HDZ, koji se zalaže za liberalnu ekonomiju, mogao sjediti u Vladi sa SDP-om koji najavljuje plansko-državno jačanje gospodarske djelatnosti u svakoj hrvatskoj regiji (a što su mnogi u svijetu i kod nas protumačili kao SDP-ov povratak na socijalističko-komunistički pristup gospodarstvu )?

Dakle, koalicija HDZ-a i SDP-a se je onda činila nemogućom, a pogotovo je to ona danas - nevjerodostojna i nepotrebna. Ona bi jedino mogla koristiti predsjedniku RH, Stipi Mesiću, čovjeku koji tu, svojevremeno Sanaderovu ideju, sad želi pripisati sebi. On se trudi ostati podjednako dobar i sa SDP-om i s HDZ-om, iako se politički ne mudro na neki način već priklonio SDP/HNS-ovsom lobiranju, što kao predsjednik svih Hrvata, čak i po Ustavu ne bi smio. Čini se da ovom stupidnom idejom oko Velike Koalicije nastoji ostati što bliže svim značajnijim političkim čimbenicima u Republici Hrvatskoj. Umjesto velike koalicije, u novoj će Vladi u RH zacijelo odlučivati male koalicije, odnosno koalicijski kapaciteti glavnih stranaka, a tu je, realno gledajući, HDZ u popriličnoj prednosti. Koliko god zvučalo sad nemoguće, Hrvatska stranka prava, fixni je koalicijski partner HDZ-a, dok su HSS i HSLS podložni političkoj trgovini, naprosto zato što je jedina relevantna ambicija Frišćića i Adlešićke pitanje kako preživjeti ovogodišnje parlamentarne izbor? HNS-liberlani demokrati koju vode Pusićka i Čačić, također su slabi spram HDZ-a i SDP-a, no, HNS-liberalni demokrati su već najavili poslijeizborno koaliranje sa SDP-om, eventualno, kao što će HSP-u jedino preostati da pleše na taktove glazbe HDZ-a, ako želi participirati u vlasti. U političkom trgovanju HDZ zacijelo ima jače anse od SDP-a.
A Mesićevu stupidnost zvanu "Velika Koalicija" (koja definitivno ne prolazi) humoristično je okarakterizirana predizbornom retorikom predsjednika HDZ-a, još uvijek aktualnog hrvatskog premijera, dr. Ive Sanadera: - Ne samo predsjednik Mesić, već i neki drugi čimbenici političkog i javnog života forsiraju tu koaliciju, svatko iz svojih razloga. Ali mislim da je ključni razlog taj što HDZ pobjeđuje, a SDP gubi, pa im je malo žao i vjerojatno bi htjeli nekako spasiti SDP".

Post je objavljen 03.11.2007. u 15:02 sati.