snijeg nije pao samo na grad
pao je i na dušu moju hladan kao led
oko mog se srca skupilo lišće i jad
ne grije me više tvoj pogled blijed...
stavljam ruke u džepove
i žurim niz ulicu u ritmu vjetra
oko vrata nosim tvoje poljupce kao okove
i slama me sopstvena sjeta...
na tvom prozoru ne gori svijeća
ni odraz tvog lika ne treperi u sjeni
o, ja se bojim ovog umijeća
više ni u maske nismo odjeveni...
Post je objavljen 03.11.2007. u 14:14 sati.