Marketing
You can see that I swim through the sea of painful, you have watched as I pull myself from the floor, and you were there when I built my tower like pebbles in the rain...
Plitko. Toliko nisko si uspjela pasti. Više ne možeš ni plivati u svojoj rijeci krvi. Dno te želi progutati. A ti ostaješ sjediti. Gledati oko sebe. Biti izgubljena u sebi. Čekati da po tebe dođe struja jača od tvoje mase misli. Mase sastavljene od smrti. Čekaš da te ponese do tvoga mora boli. Ne mariš ni što ti je haljina uprljana.
[hej malena, pa ti si uvijek bila uredna djevojčica...]
Smiješno ti je, ha prijateljice?
Moje riječi postale su ti patetične. Tvoje kraljevstvo je palo odavno, zar ne?
Raj ti je postao pakao. Trebala si zajedno biti sa nama. No ti si se odvojila. Htjela si vladati sama. I na kraju si sama ostala. Nitko sada ne vidi kako krvariš. Nitko ti sada više ne skuplja te glasne suze. Nitko se niti ne pokušava truditi. Ali trude se...
[kao što si se ti oko nas nekada trudila...]
Hrabro. Lijepo. Snažno. Ironično. Sarkastično. SAMO.
Oh, gle. Osjetiš vjetar u kojem su raspršeni komadići tvoje lucidnosti. A tvoje usne smiješe se. Iste su kao i tuđe. Nacrtane. Umjetne. Uredno dotjerane sa najskupljim ružem. A znaš da su lažne. Kao i taj osmijeh. Prazan baš kao i ti. Umišljen, izmišljen.
[baš kao ti...]
Evo, opet te odnose. Prenose te iz krvi u bol. Jedna energija za drugu. Kako si to dopuštaš? Kako to samo uspijevaš? Pasti tako duboko i tamo ostati. A tvoje oči tako slijepo gledaju. No vide sve potpuno jasno.
[napokon]
Ne volim te. Niti sam te ikada voljela. Tvoje zelene oči sada me tako milo gledaju. Pokušavaju doprijeti do mojih korijena osjećaja. Vrištiš mi da me voliš i moliš da ti oprostim dok se utapaš u svojoj boli. A zapravo samo želiš doprijeti do moje unutrašnjosti i odrezati taj korijen, da ne bih više imala osjećaje, samo zato jer ih nisam prema tebi pokazivala. Utapaš se u svome moru očaja. Željela si nestati. Pa evo. Zašto propuštaš priliku? Propadaš u samu sebe. Gubiš se u svojim suzama.
[eh, sada te volim. Obožavam...]
Mrzim se jer sam te voljela, jer sam ti pružila ono što mi je najviše značilo. Ono što me činilo. Dodirnule smo se po zadnji put. Za mene si davno nestala. Propala u svojim mukama. Ne. Neću ti pružiti ruku kao svaki put. Neću te izvući iz vlastitih muka. Ne traži me to.
[ne gledaj me tim divnim očima...]
Sada više ništa ne osjećam prema tebi. Izbacila sam sve u tvoje bolno more. Zašto ne otplivaš tamo negdje? Daleko. Ne brini. Ja ću i dalje biti tu. Pozdravljat ću te, mahat ću ti. Negdje iz daljine. Gledat ću te plaho, sa smrtnim osmijehom. Ti ga samo trebaš prihvatiti. Hej, gledaj, baš jedan takav sada tone u tvome izvoru. Uđi u taj vir osmijeha. Nestani zauvijek.
[samo zbog nacrtanih osmijeha...]
Naučila sam da je davanje ljubavi tebi samo polagan način umiranja. Ne vjerujem više u život. Ne vjerujem u ljubav. Užitak koji osjećam sada je praznina. Ostaje opet samo tmina. Heh, sviđa mi se. Volim to.
[baš kao što sam nekada davno i tebe...]
Mrzim se još uvijek. Nakon svih ovih riječi. Ne. Nije dosta. Nastavit ću to ponavljati. Mrzim se jer sam voljela baš TEBE. Mrzim vrijeme koje sam utrošila na Tebe...
[beskorisno...]
Mrzim sve one zagrljaje koje smo izmjenile. Mrzim tvoje dodire. Mrzim tvoje ime. Mrzim TEBE. I sada više nitko ne vidi prazninu mojih očiju. Jer u njima više nema tebe. Bila si blijeda u njima. Potpuno prozirna. A opet tako vidljiva.
[samo još jedna smetnja...]
Jedina solucija mi je da pobjegnem od života. Pobjegnem od Tebe. Da. Smatrala sam te svojim životom. Sramim se to i reći. A ja to priznajem. Sada. Ovoga trenutka. Punog mržnje i razočaranja. Bojim se da je prekasno za isprike. Dovoljno si se dokazala.
[prestani se truditi...]
Napokon. Duša mi je mirna i slobodna. Poput ovog mirisnog vjetra. Koji je nekada mirisao samo na tebe. Obožavala sam taj miris.[sjećaš se...?]
Život bez tebe je bio bolan [oh, da, nekada davno...]
Ali sada sam navikla. Prihvatila sam druge. Možda napokon više neću biti samo još jedna nečija žrtva. Samo kada pomislim na tebe, progovorim tvoje ime, suze mi naviru na oči, pogled im se smrači. A zašto? Jer prisjetim se svega lijepoga što mi je sada odvratno.
[svi oni tvoji prozirni pogledi...]
Prije nisam mogla zamisliti sreću bez tvoga prekrasnog osmijeha. Osmijeha anđela. [palog Anđela...]
Bila si sve. A ja ništa. Sada ćemo okrenuti stol s kartama. Igrat ćemo po mojim pravilima. Sada ćeš ti slušati mene. Ali mijenja li okretanje stola išta? Je li i tvoja duša bila u kartama? Ili si me opet prevarila?
[opet igram na sve ili ništa...]
Sada ja želim umrijeti. Iako sam već ovako izmorena. Iscrpljena. Pokušavajući ti nešto reći. Želim da se prisjetiš. Želim da patiš. Želim da osjetiš. Ali stvarno. Imaš pravo. Pa ja već jesam pokopana. Tijelo mi se raspalo u tisuće komadića. Poput razbijene čaše. A staklo po kojemu hodaš najdraža, samo su komadići moje ljubavi prema tebi. Ljubav koju više nitko ne može sastaviti.
[pa čak ni Ti...]
Post je objavljen 03.11.2007. u 13:48 sati.