...i tak ti ja otvorim stranicu od blog.hr-a da dođem do svog bloga, pošto je subota, a toliko gladnih očiju nestrpljivo išćekuje ovaj moj mali tjednik, a kad ono vidjeh temu nečijeg posta o mom best frendu Primorcu i o njegvoj slatkoj željici da u školicu ubaci NAUK (al ne vjeroNAUK) o spolnom odgoju. Ma kak je to sam slatko.
Pitam ga ja jednom na pivi dok smo bili, pošto smo si onak dobri kompići: "...čuj, buraz, kuiš ono, pa kakve su ti to gluposti, pa ko da čak ni ti nisi već u vrtiću maštal o golim klinkama i tetama; pa kaj buš sad mučil onu jadnu dječicu, koja se već zbog globalizacije fuksa na jeftino - nevinim fukodromima još u osnjovnjaku, s još jednim predmetom u školici." I pljunem na donji dio klupice, jer smo sjedili na njoj u parkiću, dok je kraj nas sviral njegov stari, već vidno sjebani kazić, kojeg kad vidim mi se odma zgrči želudac; al ni bed, glavno da radi. I tak baš došao refren od jako poznate pjesme:
So fuck the system
You can bring it down
So fuck the system
We can bring it down
Thousands of homeless
And more each day
The misery continues
Its the government way
Fuck the government
"Pa kaj još uvjek slušaš Exploited?!" pitam ja njega, a on zgasi pljugu na svoj kožnjak, i vidno uzrujan zdere se na mene: "Koji te kurac boli kaj ja slušam, kad je moj kazić... Jel ja tebe jebem kaj već zadnjih 10 mjeseci non stop slušaš keltsku muziku?! Ajd u kurac i ti!..." vidim ja da mi je kompića neko uzrujal, i vidno zabrinut upitah ga da mi da onu predzadnju pivu iz gajbe, i nek mi veli ko ga je naljutio. A on će: "...ma jebe me onaj idijot Ivo, stalno hoće neki kurac! Ma ne pitaj me. Non stop moram radit. Pod pauzom si čak ni frlju nemrem smotat, stalno mi daje posla. I sad oče da u srednju i u peti razred stavim za predmet neke bedastoće o seksu, sam zato kaj se on nije fuksal do 33. godine. Ma molim te!"
"ma pusti idijota, glavno da ti plaća stigne svaki mjesec na vrijeme" kažem ja, ma da uvidjeh odma da ta moja izjava nije napravila niš korisnog, nego je samo razjarila već onako načetu dušu. "Ma cijeli sistem je zakurac!
So fuck the system
You can bring it down
So fuck the system
We can bring it down"
Zapjevao je refren i uzeo svoj stari crveni sprej, i otišao do obližnjeg zida neke zgrade, a meni odma suze na oči jer me udario flešbek: sjetih se kako smo ja i Dragan davno prije u našoj pravoj punk fazi cugali pivo, i slušali Exploited, i ispisivali parole s autolakom po zidovima u Novom Zagrebu. To su bila vremena.
"Se nebuš pridružil? Se sječaš kak je to bilo prije?" pita me on, a ja sav crven u faci od sreće, jer uvidjeh da se ON sjeća kak nam je jebeno bilo. I čopim ja svoj mali portabl sprej i nacrtam pijanog Tweetija, a moj Dragan vidno raspižđen na Ivu, napiše: Sanader, smrde ti muda!.
I tak mi ispijemo zadnju pivu, i počnemo se lagano vračati u davna vremena kad smo bili mladi pankeri puni entuzijazma, i nekak se ta vremena više nisu činila tak davnima.
I na rastanku kažem ja kompiću: "Ej, Primorac, nemoj da opet pun kurac vremena prođe, a da ne odemo na pivu!" a on sav smušen od pola gajbe uđe u krivi tramvaj i počne se derat na automat za karte, a ja si mislim: "Dobar stari Primorac. Nebu se on nikad promijenil." i kažiprstom obrišem suzu, i kažem u sebi: treba bit više ovakvih ministara.
Pošto je nedavno bio Dan mrtvih, stavio sam ovo radi uspomene na Johna Bonhama, bubnjara Led Zeppelina, mada se tekst može primijeniti i na stara prijateljstva.
Tangerine, Tangerine,
Living reflection from a dream;
I was her love, she was my queen,
And now a thousand years between.
Thinking how it used to be,
Does she still remember times like these?
To think of us again?
And I do.
Post je objavljen 03.11.2007. u 11:05 sati.