da, da... znam da prebrzo pišem posteve... i da ih je prenaporno čitati.... i ne znam ni ja šta već....
hm, da naslov... malo mi je došlo da napišem.... ovako nešto.... jer ne znam gdje sam, ne znam zašto sam i ne mogu se utješiti.... previše je sumnji.... daleko previše....
evo jedne pjesme, meni se jako sviđa.... ne znam kako vama....
SUMNJA
U mojem srcu vatra sveta gori
i biće cijelo svojim plamom grije
i jača ga da u mukama žije,
u borbi svakoj smjelo da se bori.
Al strašne mene, mračna mora mori,
jer u meni se grozna neman krije,
da srce moje para, da mi pije
svu krv i snagu što mi život tvori.
A to je sumnja. Svaku nadu, što je
ko nebo vedro moja duša snuje,
taj oblak mrači, te mi život truje:
Ah, nesretan je, nesretan je, tko je
u duše primi kut da plamen gasi
što zanos daje i što život krasi.
Tin Ujević
eto....
poruka Evi: znam da čitaš svaki moj post, pa ona pokažeš mami. Ja sam svjesna da je ovo Internet i da svi to mogu vidjeti. A prošli post. Mogla si bar ostaviti komentar. A ne da tvoja mama priča priče Barbarinoj. Zbilja bezveze. Svaki dan idemo zajedno u školu, istina da ti cijelim putem šutiš, al opet. Mogla si bar reći super mi je tvoj blog i ne znam ja šta već. Al ne da ga čitaš i onda pokazuješ mami i onda ona priča po komšiluku i išćuđava se. baš tako i znam da će i ona ovo vidjeti pa je molim da se ne uvrijedi.. kao što svi znaju. nijedna uvreda nije direktna nego je sam čovjek tako shvati. a ti shvati kako hoćeš. eto, sad si na Internetu. pa te molim da mi ostaviš komentar. jedan mali. pozdrav tebi i tvojoj mami.
da, i to smo riješili. ako sam vas ostele, pristojne, zbunila.. nije namjerno.. zna eva..
ostavljam vam svima velike pozdrave i hvala što ste uz mene....
Post je objavljen 03.11.2007. u 10:48 sati.