Marketing
PRILAGODITI SE ILI BITI SVOJA???
Ovo je moj prvi post na novom fresh blogu...uglavnom mislim da ja više nisam ja.Osjecam se kao da je neka druga osoba u meni i upravlja mojim tijelom,glupo je ali neprepoznajem se.Zakoracila sam u novi svijet,tj.srednja skola i hvala bogu samnom su i frendovi iz osnovne,ne svi ali drago mi je sto su samnom. Iskreno ispocetka sam jedva cekala sve to a sad bi se najrađe vratila u osnovnu,na sigurno.Imam dojam da su svi oko mene sretni i zadovoljni,svi su se nasli u necemu a ja sam totalno izgubljena.Znate onaj osjecaj kad se svi zabavljaju i smiju a jedna osoba sjedi izvan tog kruga,usamljena u nekom kutku i nitko se ne izdvaja kako bi je pozvao u taj (happy)krug.Jer su svi previse zauzeti kako bi obracali paznju na tu jednu osobu. E pa meni se cini da sam ja ta osoba izvan kruga.Svijet je preokrutan i nezaustavlja se zato jer jedna jedina osoba nije u (happy) krugu.No to sam vec naucila.Jucer sam gledala super film,osjecala sam se nekako jadno i bezvoljno,no ni film mi nije previse popravio raspoloženje. U filmu je bio jedan slatki decko,malo mlađi od mene i imao je tako tužan izraz lica,nekako odsutan,izgubljen.Zapravo i bio je izgubljen među svim tim sretnim licima.Jednostavno se nije uklapao.Bio je DRUKČIJI!!! bio je siromašan i više je bio odsutan,negdje u svom svijetu mašte.Nije bio prihvacen u "krug" zato jer je DRUGACIJI. Baš bezveze,ali to je stalno tako u stvarnom svijetu. Meni to nema smisla... neki se prilagode samo da budu dio kruga,da budu prihvaceni i time nestaje njihova posebnost,izgube se,a neki su svoji zauvijek otuđeni od svijeta...Gdje sam ja?u koji krug ja spadam? Mislim da sam još uvijek negdje između,iako više izvan kruga nego u njemu. Neznam što ću,da li da se prilagodim ili da budem ono što jesam...??? jer sve više se gubim,nestaju dijelovi mene,čini se da svi koji me okružuju znaju kamo pripadaju...neželim pobjeći od svih a opet neželim biti netko drugi,neželim izgubiti svoje ja,iako mi se čini da sam već odabrala nesvjesno...ali necu se dati,dat cu sve od sebe da budem ono što jesam bezobzira na to što drugi mislili i govorili...i možda ću ponekad biti sama i onog tužnog, bolnog pogleda kao dječak ali on u filmu nađe osobu sličnu njemu,a znam da ću i ja naći nekog makar u svom filmu...
Post je objavljen 03.11.2007. u 10:32 sati.