Marketing
Evo me doma, bolje volje sam odma...
Mislim da je istina što stih kaže...jer, ipak,kod kuće je najljepše...To sam uistinu shvatila tek kad sam malo duži rok nego obično boravila izvan domicila...izvan svoje zemlje...izvan mog Međimurja..Ma badava meni sva mora i prekrasni pogledi iz balkona i ljepote i kaj-ti-ja-znam, kad nema domaće atmosfere...a dobro, sama sam to izabrala, nadajući se da ću se uspjet i duhom i tijelom maknut od svih problema koji ovdje vrebaju, osamostaliti se, biti svoj čovjek i svima dokazati da sam veoma sposobna. No, jedno je reči i misliti, a drugo je napraviti...Recimo, nikad nisam razmišljala da bih mogla ostati bez jednog eura u džepu 10 dana, bez cigareta, skoro i bez hrane, samo da platim stan i da ne ostanem na cesti. Nisam razmišljala o tome koliko je teško živjeti bez svojih najdražih, biti stotinama kilometara udaljen od svoje ljubavi, imati samo njegov glas preko mobitela, biti bez onog osjećaja daha na vratu, nježnog poljupca, laganog dodira, šaptom izgovorenog "Volim te"...Teško je, jako je teško... No, život ne miluje nikoga, pa ni mene...Znam da sam jedna od x studenata koji su otišli od kuće, ali je razlika između mene i njih ta, kako ja taj odlazak doživljavam. Što se tiče fakulteta, nemam se na što požaliti. Prema mojim dojmovima, kvalitetan je, našla sam ok ekipu, ono, par ljudi s kojima se najviše družim i u svakome od njih probam pronaći nešto što bi me podsjetilo na moje prijatelje od malih nogu...Nedostaju mi. Drago mi je što sam našla dobre cimerice, da se slažemo i da nisu politički nastrojene...
Ok su cure, stvarno...Zna i moj Davor 
Moj mali miš...Kojeg volim najviše na svijetu i kojem obećajem vječnu ljubav.
A sad moram da idem..
Pava mi se...Jako, jako...Pusa svima, frendovi, frendice...PozZ svima
Post je objavljen 03.11.2007. u 01:06 sati.