Sve što se ikada desilo imalo je svoj početak,
sve što je nekada bilo dobilo je i svoj kraj, kraj bez povratka, završetak stranice, poglavlje je završeno, kreće se dalje. ALI, što ako...što ako dođe do kraja, sloma, kraha i odjednom, nesvjestan svojih postupaka, izrečenih riječi shvatiš da si ponovo na onome istome početku, početku koji je trebao dobiti svoj kraj, a zapravo je dobio novi početak. Novo poglavlje se okrenulo, ali što je ostalo sa onim starim početkom koji je trebao dobiti svoj kraj a nije dobio svoj kraj nego dobio novi početak, nova šansa, nove mogućnosti, nova sreća(-?)
Ostao je ponor...
Ništavilo...
Ružno sjećanje...
Poniženost...
Usamljenost...
Tuga...
Bol...
Suza...
kapi krvi i ništa više.
Ponor je stao između nezavršenog poglavlja i novog početka tog istog poglavlja.
Treba li taj ponor popraviti?
Ispuniti ga?
Izliječiti?
Ostaviti onakvim kakav jest?
A ljubav?
ona je tu...bila i ostala, ali...
Kako je ljubav uspjela prijeći taj ponor?
A oprost?
Da li je i on tu ili je on upao u ponor?
Zbunjujuće?
malo...
ali...
ako to zbunjuje...ta nesuvisla i zbunjena pitanja, što će biti kasnije u životu..kasnije kada ćeš se morati vratiti na početak i boriti se za nešto više...
Da...dobra riječ...boriti se...boriti se za ljubav koju izgubiš...dobiješ je nazad..i nešto u glasu je drugačije...tuga...zašto? ljubica zubica, reci tko te rastužio?
zašto je tuga u glasu?
tri slova, jedna riječ: ona
nije rekao...nije zanijekao...
šutnja...
bol...
i suza za kraj...
pokoji sms...ali bez odgovora...
da li je vrijeme?
da li je vrijeme da i ljubav završi u ponoru i da jedino što ostaje djevojci je tuga?
bol?
i pokoja suza?
sve počinje savršeno....ali...što to? tko to? zašto uopće? ima li još nade? želje? želiš li ju uopće? tu ljubav?
4 slova, 2 riječi: DA NE
u čemu je problem?
u suzi u djevojčinim očima, u suzi, koja kvari sve...u boli i u strahu koji je tu kao sjena...
žao mi je...trebao je tu biti osmjeh...
ali...ako i ovo završi...nakon nekog vremena isto poglavlje će se otvoriti i treći put...a možda i nebude...ako gledamo optimističnije (kakva to riječ?-ma nije bitno..) možda ljubav preživi, preživi pukotinicu koja je nastala zbog straha...i tako opet..u krug...krug djelića života...
možda i on shvati...samo je jedna želja tu da mu nikada sa usana ne prestanu plesati riječ
VOLIM TE...buba

nemogu reći da ne uživam u trenutcima sa njime...nemogu reći da nisam sretna KADA je tu...ali kada nije...kada je daleko...kada..kada...opet se osjećam samom...a nebi trebala jer je i sam rekao: ne zaboravi da te...
vjerujem....želim...ali druga strana...aaaaaaaaa....zbunjena..
eto...suza...
*kraj*
Post je objavljen 03.11.2007. u 00:12 sati.